Ooo sto mu gromova!
Pa pogle ti te oči, pa to stvarno 
kao da ih je neki strip crtač isplanirao do posljednjeg detalja,
pa svijetle ko male katedrale 
u kojima ostaješ bez daha, bez riječi,
pa samo ludo ti se lijepe misli
na vitraje učinjene od riječi koje nikad nitko nije znao izgovoriti. 

Kažu da u očima stanuju duše. 
A u Azilu stanuju oči, mnoge i lijepe. Bistre i točne, kao nikad izgovorene istine.

I ta dva oka Darkecova...ma možete vi misliti šta oćete, možete misliti da je pretjerivanje, da je žutosmeđa uvijek samo žutosmeđa i nimalo dravski kamenčić na jesenjem suncu.
Možete mislit da je oko samo oko i ništa više
al ono zna pecnut. Bome zna! 
Možete mislit da je katedrala samo beton i staklo i kajanje al možda jednom suspregnete dah
pa pomislite na kaleidoskop svih boja koje se smiješe i čine prozore,
možda jednom oživite, možda vas i rasplače, možda zavrti
pa vas izbaci tu pred Azilom,
i znate šta?
Tu bi vas imao tko dočekati 
I ono najvažnije - razumjeti 

Darkecove oči 
meka duša u kojoj su se nastanila sva stoljetna nadanja,
jer imate pravo, nakon svog vatrometa boja ostanu oči
koje znaju tješiti. I voljeti. 
Ništa što se traži po knjigama, kamenju mudraca il planinama,
već živi u Azilu,
zove se Darkec
i jedna je od najnježnijih duša koje znam.


Jel znate ikoga ko se zove Mićo a da nije legenda? 

Mlad, blentav, maalkoc posesivan, 
a vedar tolko da popravlja svaki ukakan dan 
instanto 
Tak da - veselica i zabava,
to je naš Mićo 

Rođen krajem 2018., kuma Jelena Kristić , 
dobar s kerovcima, bebast i čokoladan.

p.s. dodam još koju fotku u komentar pa se zaljubljujte 

 


Mislim da je ponekad dovoljan i pogled,
Pa pogled u taj pogled i sve ono čime ću sad pokušati opisati ga,
sve te riječi postanu i suvišne,
jer pogled je već učinio onaj neki mali bum,
pa da se prištekiš na tlakomjer sad,
eksplodirao bi 
Jelda? 

Rajan, ove savršene male okice koje ti obećaju vjernost 
čim ih sretneš, zovu se Rajan.
On je jedan od onih koji se guraju među svima i nevjerojatno al istinito, on živi među 18 pasa 
i njega uvijek prvog snimim kad ulazim u njihovo dvorište!
Njemu je uvijek samo da se prisloni na nogu vam, da vas zagrli i čim krenete mazit ga, pa nema mirnijeg psa! I ne smeta mu što ovih 18 skaču po njemu, pokušavaju isto što i on, guraju se..ma jok, Rajan ima samo taj trenutak
i potpuno vam se preda!
Prvi put kad smo se sreli mislila sam da je djevojčica 
Ima tu neku žensku vibru, šta ja znam 

Predivan, stvarno predivan!
I još je štene, rođen na samom kraju 2018.,
malecan rastom, jedva se dopentra do mojih kukova kad me dođe grlit,
pas za poželjet!
Dobar prema apsolutno svima,
neka dobra, dobra duša 
koja zaslužuje bolje od ovog što mu mi trenutno dajemo.


Upoznajte Buraza, novog Kristininog momka! 

Mislim, džaba se vi smiješite, al nije mala stvar kad se sviđaš najstarijoj azilantici, jer ta ista, molit ću lijepo,
ima najvećeg iskustva i svakakvih se nagledala,
pa prema tome...
evo novog mistera Azila 

Bez šale sad, i za moje srce, da ga zdipi,
trebalo mu je, kolko i da trepne, predah se u sekundi 

Upoznah ga ljetos, al tek onako izdaleka, 
iz kukuruza zapravo jer sam ga tamo uspjela stjerat dok je bježao od mene, a ja sa sva četri nasred Nemetina,
bilo mi jasno odma.
Friško izbačen. Voli to đubrad tako radit jer to je najbliže Azilu što mogu prić a da ih ne uvati kamera il da im se ne upišu tablice, a to što na toj cesti svi vole po gasu pa te iste jadnike češće nađemo mrtve neg žive..pa ono, nije da je to njihova briga, al nadam se da gospođa Karma to sve fino bilježi.

Nismo ljetos imali mjesta u Azilu, kaos je bio skroz. NIje do nas, do ljudi je koji izbacuju, pa nismo mi od gume pa da uspijemo baš sve spasiti, jednostavno nismo, nije da nećemo neg ne možemo. Svatko ima svoje granice želio on to il ne.
I tako, šta sam mogla, ostavih mu tu večer u kukuruzima hranu i vodu...
Iva mi sutra reče da ih je troje. I ne znaš ko je plašljiviji od koga. Zamolismo te ljude iz kuća u blizini na samo malo strpljenja, dok iskemijamo šta ćemo i gdje ćemo s njima, dok se netko udomi, dok se napravi malo mjesta, i nisu. 
Imali strpljenja, jel. 
Premda ti psi nisu prilazili svejedno smo svako jutro pronalazile prevrnutu kantu s vodom i bačene zdjelice s hranom. 
Burazovoj seki skoro su izbili oko, pretukli su ju, eto pored takvih ljudi živimo.
Predstavit ću vam svo troje, zovu se Buraz, Seja i Legica i stvarno, al stvarno su toliko predivni psi, toliko zahvalni na spašavanju (kužiš njima Azil nije zatvor nego spas!!) da ti se ne miču od noge, prate nas ko mali dobri duhovi,
predivni, predivni psi!
Eto, i desilo se, čim smo uspjeli napravit mjesta za njih, došli su nam, i nakon nekog vremena smo ih rastavili da se brže opuste i jesu 
Prvo vam predstavljam Buraza jer nam je on prvi prišao,
prvi povjerovao 

I on je doseljen kod Antiše i Divljakuše, mojih predivnih matoraca, nakon što im je umro Buco trebao im je netko koga bi oni pratili u šetnjama, inače nisu željeli ići, pa su dobili i Kristinu, našu bakutanericu specošicu koju su njeni napali u boxu pa je premjestismo,
i to je bilo...ja vam to ne mogu opisati, kao da su se sreli ponovo nakon 10 godina neviđenja!
Ljubav na prvu! 
E a ima ta naša Kristina neviđeno dobar radar za kerovce, to joj se mora priznati, ko dugo pozna Azil ta/j zna o čemu pričam 

I tako, svi smo u Azilu pomalo zaljubljeni u tu njegovu dobrotu koja te odma omađija, 
odma s vrata, čim ga vidiš 
Krene ti se srce radovat ko mala beba čim pomisliš na šetnju s njim, ozbiljno! Kad vam kažem - ko želi nježnog i dobrog psa, evo ga!
A i on želi nježnog i dobrog čovjeka, dosta mu je bilo onih drukčijih, zaslužio je nešt bolje od tog
i od Azila u kojem živi. 

Rođen je negdje na prelazu iz 2018. u 2019. dajte da prelaz u 2020 bude u domu,
pa da svi ovdje plačemo od sreće! 

Kum kojem ovom prilikom šalje pusu i Kristina a ne samo Buraz je Goran Vučko

I podijelite, red je na sreću, pomozite joj da ga nađe!


Za dobro jutro jedan osmijeh zavodnički,
Pafijev,
s napomenom da ga možete vidjeti i za dobar dan, smješiti se oboje za dobro veče i skupa sanjati za laku noć.
Samo trebate poželjeti 
Samouvjeren je mladac, onako tipično tinejđerski  (2018 je bio majušna crna azilska buhtlica) 
S tim da je prerastao onaj dio s buntom, družio bi se, igrao i skakao i trčao, ali voli i poslušati što mu imate za reći 
Krupan je i pojava u društvu, niti malo izbirljiva, prijatelji su svi koji to žele postati.
Ne mogu reći da u Azilu tuguje, ali fale mu njegovi ljudi, baš je željan pažnje i maženja.
Prati dvonošcima svaki korak i hvata pogled...

On je spreman, a vi ?


Kad se zoveš Iko
i kad si najslađe štene na svijetu...  

Oumiša mu, jedino što živiš u Azilu, al i to ćemo sad promijeniti mali Iko,
jer će svi ovi fejsbuk prijatelji/ce sad lijepo stisnit jedan debeli šer za tebe
i ima da te brzinom munje udomimo 

Šta kažete fejsbuk prijatelji? Možemo li mi to? 

Inače se mali Iko, samo da se znade, može nosat u naramku jedne ruke, ne planira puno rasti 
ima okice od kojih te duša boli
ak znaš da se svaku večer sklope
u Azilu


Pogledaj, pogledaj ti taj pogled!
Mislim, ako ni malo, baš nimalo ne zadrhturiš...
onda se apsolutno ne razumijemo
jer iza takvog pogleda,
takvih očiju..
može se kriti samo nježna dušica kao Ašina.
I kad naćuli uho ovako, pa čeka što ćeš joj reći, a ti gutaš knedlu i razmišljaš o broju članova obitelji i ima li bar teoretske šanse...
Mene je osvojila na prvu. 
Još dok je čuvala svoje bebice na gradilištu, skupljala ih uporno i čuvala od jureće mašinerije među kojom su se igrali.
Sad kad su mališani otišli u svoja neka bolja sutra, nema smisla da se Ašina priča ne razvija u istom smjeru 
Postaje nestrpljiva. 
I sama je gotovo štene (rođena početkom 2018), s energijom koja je zbijena u nekoliko kvadrata, spretnošću zbog koje je u Džekilovom boksu, onom iz kojeg ni najsposobniji ne pronalaze izlaz jer je i nebo ograđeno...

Jedini izlaz ste vi, njezina nova obitelj 

 


Jeste ga prepoznali? :)

Hm, drage moje šetačice i šetači, ljudi velikog srca koji ste pomogli Garčiju da se ne boji ljudi?
Znam da prepoznajete taj sjaj u očima :) 
Tu malecnu naznaku nekog ludila kojeg svi nosimo
al smo spremni samo drugima vadit je iz oka :)

Dragi dobri ludi Garči <3

E sad onima koji ga ne poznajete dugujem malecno objašnjenje, da ne mislite da je Garči neku luđak
koji će pod velikim odmorom izvadit pištolj pa pobit pol razreda il vas stokat preko fejsa pa će ga ponijet da viri i iza ćoše dok kupujete kruh il neko čije namjere nikad nećete znat pročitat
a živit će vam blizu...jako blizu..

(pa valjda znate da nisu psi ti kojih se trebate bojati  )

Ugl Garči vam je stigao u Azil skupa sa Čarlijem, 
al prvo su lutali ulicom (dva mlada kostura) jer ih je netko skupa izbacio (moguće i da su braća) pa ih je jedna žena uzela na privremeno
pa su se najeli, pa popunili pa opustili pa počeli uredovat...eee daaa 
Pa su počeli maltretirati njene pse pa su se počeli maltretirat međusobno pa žena više stvarno nije mogla hendlat sve to
pa smo ih doveli u Azil.
Toliko uplašeni od ljudi, toliko ljuti jedan na drugog..(dakle nisam razumjela šta su sve znali vikat jedan drugom, al samo da znate da taj kereći ima prililčan fundus psovki  )
U šetnju - ni čut! Ni jedan od njih!
Ni iz boxa nisu željeli izlazit kad su tek stigli, moram priznat da smo se s njima prilično napatili dok smo ih naučili da se ne tuku (jednostavno ih nismo imali gdje razmjestit, jer nisu ni baš bajka s ostalim psima), da izlaze iz boxa,
da idu u šetnje...
Al kad su krenuli... 
E to su vam stvarno bili oni prizori zbog kojih se isplati svaka prethodna glavobolja,
kad prvi put nakon par mjeseci vidiš pse kako su opušteni, nasmijani, mašu repovima vesele se... 
E onda smo ih počeli i vama davati u šetnje,
i tako su se počeli učiti na ljude,
ono što znam sigurno jest da obojica danas jako
al baš jako vole ljude!

I baš ta činjenica jest ono zbog čega Garči, dečko koji je rođen tek 2016. itekako zaslužuje bolje od ovoga što mu mi možemo pružiti sad.
Vidim ja kako on čeznutljivo gleda za onima koji odlaze i slikaju se pred kapijom,
nasmiješeni, sretni...
Vidim ja kako on spušta glavu u krila i kako se nada..
Vidim ja,
vidim dobrog psa sa velikim srcem i pokojim ožiljkom na njušci,
al to su oni što ga samo čine još šarmantnijim 

 


On je savršeni mali pas!
I čast mi je što ću vam ja pisati o njemu! 

On se zove Luj,
nosi kraljevsko ime, a takvi su mu i maniri, vjerujte mi!
Pokazujem vam savršenog malog psa, psa kojeg ne morate učit na red u kući,
ne morate ga učit da se ne laje dok vas nema il da se obuća, jastuci i ostale primamljive stvari zubićima, ne diraju! 
Ne morate ga učiti kako da bude pristojan prema macama,
drugim kerovcima
il ostatku komšiluka!
ne morate ga učiti kako se vozit u autu, 
il kako sjest kad izvadite gricu iz džepa,
Luj sve to
već zna! 

Luj ima samo 7 mjeseci, udomljen je kao beba i na žalost vratio se u Azil i onda je proveo par dana 
kod naše volonterke na privremenom dok se napravilo mjesta u Azilu,
a ona je ostala oduševljena..

Sve što sam vam gore napisala, svemu tome ona je svjedočila u tih par dana,
i da je gazda stana dozvolio
ostao bi Luj sto posto udomljen odma,
al et nije
i eto ga opet u Azilu,
ovog puta nema zeze,
ovog puta pada samo na ozbiljne ponude! 

Luj je u horokopu ribica, a znate kak ribi nemoš dva put slomit srce!


Šta reć o nekom ko se zove 
BRCA?


Ooo, pa puno toga! 
Mlad (rođen lani, 2018.) snažan (nema da vas neko krivo gleda  ) i uvijek doro raspoložen!
Zvuči ko savršen muškarac jelda? E al takvih nema tak da nek barem pas nosi osobine mr.Savršenog 

Ako ste ikad prošetali Brcu u Azilu onda ste saznali da je on veliki Vegin prijatelj (osim što joj izgleda ko brat  )
e pa onda ste i vidjeli kak se njih dvoje super igraju, 
kak je on druželjubiv,
drag 
i malkoc trampav al to su te godine 

p.s. Brca je ponosan jer ima kumu Lola Lo 

a vi svekoliko pučanstvo,
put pod noge pa u Azil
doć, vidjet, zaljubit se 

Ako imate nekih posebnih pitanja možete nam se i u inbox javiti!


To je taj pogled...
Pogled onih kerovaca koji su kao bebe došli u Azil i
odrasli u Azilu.
U njihovim očima ne vidiš prostrte trpeze, glanc kupljene kaučeve, jastuke kraj radijatora
i pseće parkove
jer njihove oči nikad ništa od toga nisu vidjele..
U njihovim očima vidiš samo zamagljene želje
koje ne znaju kako izgleda život kojeg žele,
al nemojte ni pomislit da ne žele, o itekako žele!

Mišon je bila jedna od onih extra pametnih beba,
onih starmalih
koji već sa dva mjeseca znaju sjest, ne tuku se oko hrane, nauče brzo na povodac
i džaba joj bilo.
Slikala se i za kalendar koji vam još uvijek visi na zidu,
jer tada u zimu 2018. kada smo ga radile Mišon je bila mala beba
kojoj se budućnost tada činila sjajnom i šarenom i voljenom,
a od svega toga
ostao joj samo Azil.

Moram priznat da Mišon nije ništa izgubila od te privlačnosti svoje,
jer i dalje je pokazujemo onima koji žele izuzetno pametnog i snalažljivog psa,
onakvog po kakvom tebe pamte 
u komšiluku.

E a nemaš je šta vidit, sa svojih jedva 12 kila spada u laku kategoriju za nosanje 

I svejedno ljudi još uvijek zuje, 
preskaču je a ni ne znaju
da iza ovih znatiželjno pametnih očiju koje još uvijek čekaju da 
posvjedoče šetnji osječkim parkovima u jesen
postoji
jedno srculence koje ima takav jazz ritam
da pojma nemate!
Onaj od kojeg se mogu naježit i najbolji svirači! 

Znate kakav je ovo pas?

Samo takav! 
Bebo je pas koji je ime zaslužio na najljepši mogući način, jer je kao bebica jer je lik koji je dok je boravio na privremenom
znao ležati u dvorištu, njuškat cvijeće i uživat na suncu!
mačke prolaze, češu se o njega,
drugi kerovci dođu i legnu kraj njega...
e daaa, to je takav lik,
onaj pravi mali zen pas! 

Uz svo to cvijeće nikad nije rupu iskopao,
uz sve te životinje na privremencu (čiko ja jako plakao kad je Bebo otišao u Azil al stvarno nije imao mogućnosti za još jednog psa  )
on nikada nije nikakvu dramu zakuvao,
on je gospon ker,
pravi mali (ma trebate ga vidit kolišni je  )
gospodin,
dobra, mirna duša!

Čak ni to što mu mlada krv teče venama
ne pošemeri njegov mir 
Znate, Bebo vam je rođen tek lani, 2018. 
smije se najljepše na svijetu
i liječi sve boli!

Dođite, et samo dođite i dajte mu šansu,
moje je da vas nagovorim da dođete
a Bebo će učinit sve ostalo 

Bebo ima kumu i ponosan je na to 

 

Znate da mi se još uvijek desi
da se ono...zaljubim u sekundi? 

E pa desilo mi se sa Kruletom, presssslatkim kerećim bićencetom
koji nam je stigao nakon prometne nesreće (nije nas nazvao onaj koji ga je udario, taj nije ni stao)
i nakon što mu je dijagnosticirano puknuće kuka pa i zdjelice
operirali smo ga
i sad dolazi k sebi 

E a nemaš ga šta vidit! Star je mooožda nekih 8 mjeseci u vrh glave, sav drag,
mio za poludit 

Hrabro on to trpi, tu trenutnu nepokretnost, mirovanje (živi u transporteru, em zbog mirovanja em zato što uistinu zapravo nema gdje bit u Azilu, sav prostor za oporavke prekrcan je  )
Al ovakav mladić,
fin, pristojan,
umiljat...ma poželjet ćete ga čim ga prvi put sretnete uživo, garantiram! 

a on je odma poželio kumu i dobio ju pa joj ovim putem šalje puse 

 

E, de baš obratite pažnju
na tih par bijelih dlačica koje ga, ono, 
čine George Clooneyem u kerećem svijetu 

E i zove se Reljko, a to vam je zapravo u prijevodu George Clooney, na kerećem jeziku 

Gosn Reljko, osim šarmantnih pramenova ima i šarmantan karakter,
(niste ovo očekivali a?  )
al ima i život po kojem bi mogli snimit film bez beda,
i iako je rođen 2016. prošao je sito i rešeto,
ono, skoro pa ratni film.

Reljko se sam udomio prije koje dvije godine, nakon što je izbačen (znate ona klasična usrana priča; djeca i štene koje je odraslo pa dosadilo djeci? (i da, skužila sam da se boji djece) )
pa je nakon kraćeg lutanja, gladovanja i ostalih finih stvari koje ti se dese nakon što te fini ljudi izbace iz auta
da se "Bog pobrine za tebe",
e, vrlo brzo je shvatio da nije za taj život,
(vrlo brzo je shvatio da nitko nije za taj život)
i snimio je jednu stariju gospođu i činila mu se baš fina, i ne na onaj način na koji se činila njegova negdašnja obitelj, neg na onaj pravi način koji prepoznaješ po osmijehu koji pokloni poštaru (a nije donio penziju!  ), po tome kako sjeda na klupu, diže rolete, zalijeva cvijeće, hrani ulične mace i ptice, pozdravlja komšiluk, ma ono, kužite jelda? 
E i uglavnom počeli su se družit,
tako ponekad pitat za zdravlje, pa za glad,
pa tu i tamo podijelili ručak, pa večeru pa se Reljko uselio 

I onda, 2 godine kasnije 
baka je završila u bolnici
Reljko u Azilu.

I ništa nije bilo fer.

On ni ne zna da je više nema, nismo mu nikad rekle.

Znam samo da je Reljko premlad da više nikad ne voli, znam pse poput njega, ti mogu volit tolko jako da ne postoje skale, ni riječi, nit
ljudsko poimanje ljubavi...

Reljko živi u Azilu a ja vam ovo pišem u nadi da Reljko ode iz Azila, 
da pogledate ovih par bijelih pramenčića
i da ga poželite
jer i u kerećem svijetu
samo je jedan George Clooney 

 

E znate šta, grozan mi je dan
al imam jednu super vijest! 

Ovaj zgodni momak na slici zove se Marvel,
dovezli smo ga jučer u Azil nakon što smo morali po njega na aerodrom (gdje je izbačen)
jer su nas zvali da "plaši putnike" 
iako se skompo tamo sa zaposlenicama i zaposlenicima, policajcima, ma svi su ga baš zavoljeli.
I et, mi mu morali otić slomit srce
jer je on bio uvjeren da se udomio 

I nećete vjerovat, eo danas dolazi tip u Azil,
traži ga, pita za njega...
i kaže (tananananaaaaa  )
da ga želi udomiti!  

Kao baš mu fali, i da je super pas
i da bi ga udomio,
tak da et, 
dese se ponekad i lijepe stvari u groznim danima 

 

More Articles...


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.