Nismo čak ni neku tetu frizerku imali na setu
a vid što nam je postojana frizura! 

Ma nismo se morale ni trudit oko Bembinog izgleda za fotkanje, njena ljepota uvijek je postojana 

A to Uvijek znači baš točno godinu dana 
(rođena je u ljeto 2018.) i odonda, kolko god se Bemba trudila, i prsila, nije narasla dalje od koljena niskih žena 
Trebate je vidjet uživo (a stvarno bi voljela da je vidite uživo)
pa bi vidli malecnu Bembicu koja je ostala onak bumbasta, 
znate one bebelinke na kratkim nogicama,
bumbaste i slatke za p...oludit! 
Pa kad ti se veseli pa se uvija pa kipi sva od veselja i sreće
što joj se raduješ,
što ima nekog da se raduje s njom...

E baš jednog takvog il jednu takvu radovanku oću za Bembu 
Bembi ne bi bilo bitno jeste li malog il srednjeg il velikog rasta,
ne bi joj bilo bitno imate li već pasa il mačaka jer Bemba nije konflikta al neće dat na sebe 
Ne bi joj bilo bitno ni jeste li bijeli, crni, žuti il s paležom
nit bi vam gledala u zube da procijeni kolko držite do sebe 
Jedino što bi joj bilo bitno jest to da ste dobra persona
koja se raduje kroz oči
a ne kroz zube 

Pa sad, jel teško, ko što kažu nać poštenog čovjeka,
et ne zna Bemba al nada se da nije 

Uvijek možete doći prošetati je, upoznati je, na povodcu će vas oduševit!
Naravski da nas i u inboxu možete slobodno pitati zanima li vas išta još o njoj odnosno kak doći do nje 

I znate šta još?
Već godinu dana živi u Azilu i još uvijek nema kumu.
Pa tko ovoj ljepotici poželi učinit tu čast nek nam se javi u inbox 

 


Jel znate šta je fenomen Plišanog nosa u kerovca?

To vam je ono kad kerovac ima nos, ko od najfinijeg mogućeg pliša, onak baršunast, 
pa mu guraš facu u facu, i nemoš si pomoć 

Et, upoznajte našeg plišanog nosonju, gospon Alfreda 
I znam da izgleda ful ozbiljno al vjerujte mi da je on jedan potpuno ozbiljno neozbiljan mladac (ni godinu dana nema!)
i da je u mnogo čemu savršen.
Paz sad!

On vam je recimo apsolutno nekonfliktan s drugim kerovcima,
i kad ga je mr.Ben Bronson pokušao istuć (da, šta da vam kažem osim da sam sigurna u to da je bio extra ljubomoran jer i Ben ima plišani nos  )
on je pružio samo pasivni otpor! 
Kužiš, totalno gandijevski, ja se šokirala! 

Mazan, poslušan, dobar i
plišan,
pa pas za poželjet 

Dolje u komentar ću vam stavit fotku cijelog Alfreda da vidite da je aman taman
i da se još malkoc zaljubite 
Pa ak ga ne povedete kuć da se bar pokumite s njim, št kažete? 

A naravski mi smo vam na raspolaganju da vas uživo upoznamo, da se dopisujemo s vama u inboxu oko Alfreda, 
da vas pokumimo,
ma samo kažite 

 


Mislim neznam kako je kod vas al ja već na trepuškama zapnem 
Ne znam dal je zbog njih il zbog čega al stvarno mi te dvije male oke nedaju mira,
i kad ne mislim na nju
uvatim se da mislim na nju 

Ak vam je promakla na našem zidu - ona se zove Mima,
vlasnica je drugih po redu najljepših i najdužih trepavica na svijetu, teška je 3 i 30 što ju srećom svrstava u grupu najpoželjnijih za udomit pasa,
ali je i jako istraumatizirana što potencijalne udomitelje mora svrstati u extremno strpljive ljude.

Stvarno bih voljela viđati Mimu na našim eventima u društvu ljubavi svog života jer kolko god mi njoj pričale o tomekak to izgleda nema ona pojma, ona još uvijek jede kamenje jer se boji da sutra neće imati šta jest.
zato joj želim promijeniti svijet,
pa pliz molim samo one koji će razumjeti da s Mimom puno treba raditi na povjerenju
da se jave.

(oću da se jednom sretnemo na ulici, onak slučike, i da se pravimo da se ne poznajemo, da me samo trpuškama pozdravi u prolazu a ja se nasmiješim frizuri  )

 


Kad se zoveš Bembo
jel da da onda svi kuže da si samo na korak do tog da budeš Dambo 

Da! Sav je od pliša i od umiljatosti 

Ima prelijep osmijeh kojim vrijedi započet svaki dan
jer zamisli dan u kojem te gaze (kud ko stigne, ne štede te uopće) i onda dođeš kući i ova niska bisera bijelih (znam da je kliše al de pa pogle mu zube!  ) se samo otvori pred tobom
i dam se kladit u šta god oćete
da biste učas bili sretna osoba!

Ima Bembo tako par stvari u kojima je stvarno dobar!
Osim što se stalno smiješi pa vremenske prognoze postanu relativna i nebitna stvar
zna se umiljavati onak fino, potkožno se uvuć,
zavuć kroz maalecnu pukotinu koju ne bi niko drugi našao (al on je  ) pa poć uzkrvno skroz do lijeve klijetke
(jer tamo je centar za ljubav  )
pa ko ringišpil sretnih i lijepih stvari
postaneš sva, ko i on, nasmiješena.
Sretna.

Oću reć - oboje nesretni trenutno
al zajedno - najsretniji na svijetu. 

Jer ima li ljepše stvari od spašavanja nečijeg života?
To je ono što će vas učiniti boljom,
to je ono što će vas učinit sretnijom osobom.

Bembo, premda je rođen 2018. još uvijek čeka da mu život počne.
Možda i vi tako


Jutros dok sam ga češljala izborajala sam mu već
dvjestotu sijedu na bradi.
"Pa šta!" rekao mi je veselo (našavši mjesta i za osmijeh)
kao da se po sijedima psi poznaju,
ko i ljudi.
Valjda je bitno ono što iz očiju sjaji,
način na koji se smiješimo, na koji opraštamo...

Ne znam ko su ti kojima je Kizo oprostio,
ja ne bih sigurno,
al ja nisam Kizo,
nemam kereće srce.

Procijenile smo da je rođen nekad 2012. recimo, 
i ne znam čija ruka je bila ta koja mu je punila zdjelicu svaki dan, stavljala povodac (jer on savršeno zna šetat s njim!),
išla uz i niz dlaku glave, vrata, leđa,
golicala stomak...otvorila vrata auta i izbacila ga na ulicu.

Kizo je dobar pas. 
Baš dobar, baš je dobrota ta koja sjaji oko njega ko neka vanzemaljska aureola
jer zato ljudi vole pse (oni koji znaju da vole)
jer je to jedini način da se približimo dobroti,
da učimo o njoj
pa tek tada kada psi vole nas, komadić te dobrote
živi i u nama,
kao komadić Kriptona negdje našešeren u grudima
od kojeg možemo i letjeti 

Kizo je dobar pas. 
Pas koji po cijele dane samo spava (i uvijek pronalazi najčudnije načine da to čini  )
čak nije ni proždrvljivac, ponekad ga se mora nagovarati da jede,
drugi psi mu uopće i apsolutno ne smetaju, 
mogle bi ga kroz čitav Azil provest,
a on bi bio dobar
jer je on dobar pas! 

Fali mu neki dobar čovjek.
Kojem fali dobar pas da ga učini još boljim.

Jedan od dobrih ljudi njegov je kum Darko Bokun
kojem ovim putem šalje smiješak 

a zna(mo) da negdje međ vama postoji
ona neka il onaj neko
zbog koje/g je vrijedilo 
sve ove godine čekati...

 


Imam za vas 
radost upakiranu u kerće od 7 kila,
upakiranu lijepo, ko bombonu! 

Oh, što je ovo drag i vesel pas! 
Znate kad za nekog kažu da je mio? Evo pa on je baš mio, jer to vam je M za mir duše, I za iskru života i O za Oooo, pa ovo je savršen pas! 
Mali moj mili Cody 

Cody kojeg uopće neće biti briga di će spavat, 
okej bit će ga briga šta će jest (što se vidi i iz priloženog, neb mu škodilo skinit bar jedno kilu, dvije  )
bit će ga briga jedino di ste vi 
i di je 
#loptica

Znači nevjerojatan je, toliko je bistar, poslušan,
ono - kad mi je trebalo jedno 3 minute da skužim koliko je savršen, to vam je jedan od onih pasa iz komšiluka kojima se uvijek divite jer znaju sjest, leć,
ne vuć na povodcu, 
slušaju i gledaju u svog čovjeka ko u božanstvo.
I u #loptica 
Super je sa drugim psima, ne zanimaju ga skoro uopće, on samo želi imati ispunjen život
i kako sam kaže: ležanje nikad nikog nije nahranilo 

Rođen je 2013. što mu je dalo taman dovoljno vremena da ga prođu sve one pubertetske grozote i da shvati šta želi u životu 

A želi vas
i želi #lopticu


Dakle, da ne duljim;
Ja se zovem Biga i ne znam zašto se samo ja moram predstavljati, nije da ćete mi kao ono, i vi poslat svoje životopise pa da ću i ja moć birat,
šta ja znam kakvi ste vi, možete se ko najskuplje cvijeće prodat ovim mojima u Azilu pa da ne bi bilo,
izvana cvećka a iznutra zvečka,
znaaam ja take, 
al ajd.
U ovoj fazi upoznavanja nema mi druge a i red je da vi saznate šta ste sve ove mjesece od ožujka 2018. (kad sam se rodila) 
propuštali!

Dakle, ja Biga, pri punoj svijesti i pameti
izjavljujem da sam ljepuškasta baš,
mislim ne zam šta vi tražite al kladim se da kad bih ja mogla vidit vaše fotke, da pitanje bil imala čime bit impresionirana 
Onak sam baš na taman stasa, prosječne visine (vi bi rekli srednje visine), živim s Dogijem 
a on vam je, mogu vam otvoreno priznat - prilično fasciniran mnome! 
Znadem na povodac, hodam uz nogu, nisam nasrtljiva nit pretjerano proždrvljiva,
ponekad se odam sitnim strastima kao što je žvakanje igračaka ili neke poslastice
al nije da ne mogu bez tog! 
Štoviše, disciplinirana sam i brzo učim
što znači da sam prilagodljiva.
Od rekreativnih sportova najviše volim šetnje prirodom a u zadnje vrijeme isprobavam i plivanje.
Za društvo najviše preferiram ljude pa onda muške pse, 
a i s mačkama se mogu podružit ak su pristojne 

Od stvari koje bih nadodala jest da se moje ime iliti Biga izgovara sa kratkim uzlaznim I,
da volim mnoge stvari koje vole mlade
al to ne znači da sam ista ko ostali,
naprotiv, vrlo sam svoja! 
Više od svega voljela bih imati samo svoje ljude,
neke s kojima bih se kužila 


E evo ga!
Gosn kerovac koji drži do sebe!
I koji ju je natjerao da izuje te grozne prljave patike
ak se oće s njim slikat!
Čarape su bile sasma prihvatljive 

Dame i gospodo, predstavljam vam DOGIJA! 

Dogi je rođen 2018. a ta godina je, molit ću lijepo, negdje u svijetu, u horoskopu po kojem se on, (baš tačno tako!), rodio u znaku psa, rekla slijedeće: 
"za osobe koje su se rodile u znaku Psa, Zmije, Štakora i Svinje, nadolazeća će godina biti iznimno sretna, posebno za one koji traže nešto novo - posao, iskustvo, ljubav... Želje će im se početi ostvarivati već u prvim mjesecima 2018. "
Kužite?
Jer osim iznimne elegancije mladi gospon Dogi naslijedio je i horoskop koji ima da obistini pa kud puklo da puklo! 
Uz malu iznimku - posao mu se ne da tražit, mislim neke ljudske izmišljotine nek ostanu samo ljudske,
jer jedina univerzalna valuta jest #Ljubav 

Prema ženskim psima uvijek je kavalir no muške doživljava kao nedoraslu mu konkurenciju,
jer, kako sam naglašava, ne kuže svi taj njegov fini šarm.
(Nit su mu dorasli) 

S ljudima je također oprezan, 
al to je odlika pametnih,
jer on, kako sam kaže, ne vjeruje pretjerano u hrabrost
(to tek poslije, nakon ljubavi dođe)
neg u čistu pamet!
A toga mu ne nedostaje!

Također, ako zavoli onda jako,
al jako čuva.

Rado bi se dopisivao s ozbiljnim kandidatima il kandidatkinjama, uživo vas može primiti kad god poželite najavite li se prethodno
a ovim putem posebno pozdravlja svoju kumu Kristina Mamić
jer ona je odma skužila
kakav je Dogi frajer 

 


Ma pred Kvini bi se i čitav sjeverni pol
otopio! 
Pa de, aj ono - de! 

Šta da vam pišem što o njoj još pisala nisam,
možda da ponovim svoje čuđenje što još uvijek u Azilu živi
al dozvolit ću i ovaj put da gospoja Sudbina puževim korakom
rješava ovu situaciju pa zapravo samo čekamo one Prave 

Pravima ove info možda neće puno značit al ja pišem samo da bi ih podsjetila da požure 
Kvini je malecna kerušica, što uostalom možete vidjeti i na fotki,
i od extra uplašenog i nesocijaliziranog psa postala je draga kerušica koja se u Azilu u potpunosti opustila (moram priznati da je tu više napravila Suada, njena kereća bff neg mi  )
Rodila se prošle godine i pitajboga di je rasla, 
jer takav strah od ljudi se ne viđa svaki dan. 
Ostavljena je uz obilaznicu na kojoj ljudi vole vježbat brzinu pa čudo i da je preživjela 
al činjenica da jest je upravo ono što me još više uvjerilo u to da među vama postoji ta/j neko, Pravi
pa je i ovo način da ju/ga nađem 
Sve to učinilo ju je ipak plahom prirodom, nije od onih pasa koji će vam se bacat u zagrljaj po prvom viđenju
al ponudite li joj ljubav i sigurnost
sigurno će kroz neko vrijeme bit žešći priljepak 
Al ako imate psa il mačku - e s njima će od starta bit druga priča, jer Kvini je jako druželjubiva,
i pse i mace obožava
što znači da o tom n morate brinuti ni sekunde.

Kumu već ima  
Fale udomitelji
zato pliiz šer da ih nađemo, znam ja da su tu negdje međ vama 

 


Ona se zove Crnka! 

I najslađa je kereća djevojčica na svijetu! 

(narasla je taman da može dovatit kućicu i ne planira više rasti jer je napunila negdje oko 6 mjeseci. 
Ni uši više ne planiraju rasti  )

Živi u Azilu i čeka svoju bajku
a mi vas čekamo u inboxu da pitate za nju il u Azilu da je dođete upoznati  )

 


Držte se, planiram vam žestoko zaljubljivanje! 

Zove se Nigra, živi već nekih skoro pa mjesec dana u Azilu što je taaaman tolko da možemo skužit kakva je i karakterom 
I znate šta?
Predivna! 

Nigra vam je nekih 10, 11 mjeseci stara i živi u dvorištu s patuljčićima odnosno štencima od oko 4 do 6 mjeseci koji su svi redom puno manji od nje, i ona se stalno igra s njima al toliko nježno...
Ako netko razmišlja o rehabilitacijskom psu evo je 
Nigra je baš onak sve na taman - razigrana ali poslušna, umiljata al kontam da bi naučila ne pratit vas na wc,
toliko je slatka,
al onak mi izgleda ko neki filmski lik iz dječjeg filma s obveznim hepi endom 

Aj zaljubite se, i samo nam se javite u inbox 

Opet malo Madre 

Nije se poza baš puno promijenila, znam
al kad živiš 10,11 godina na lančugi, privezana iza neke šupe
da te nedajbože vide komšijska djeca
da se nedajbože ne uplaše.
Premda bi se trebala plašit, o itekako bi se trebala plašit, samo ne tebe naravno, prave babaroge i bolesnici u velikoj su kući, tamo di se dobro jede i živi i di se boga ne boji.
O, opet sam se usekirala a nisam htjela,
samo sam vam htjela malo pokazati Madre opet
jer znam da vama to što je polućelava, bezuba, stara i prepuna rana iz prošlog života,
vama znači samo to da je Madre žrtva
koja ima priliku za...evo ne znam ni za šta točno.
Ne znam šta ona očekuje, očito ne puno toga 
jer još uvijek je ppreplaha, submisivna, povlači se svuda gdje nalazi zaklon (ne od kiše...)
a ne znam ni što da ja očekujem
jer Madre će dobiti onoliko koliko joj netko poželi dati.
Mi smo joj dali azil,
zbog nas će dobit svu potrebnu medicinsku njegu,
samo kolko to znači...
kad znam da može puno više
samo što to "puno više" nije više u našim rukama
nego u rukama nekoga tu među vama,
nekoga tko će ovu savršenu pasicu
znati voljeti
i zbog koga će njeno srce znati
ozdraviti.

Pliz ako čitaš ovo javi nam se u inbox.

Na njega sam pala odma, baš na prvu.
Možda zato jer mi je srce puklo (et, ispada da se na takve stvari ipak nemoš naviknut)
kad sam ga vidla prvi put
i kad sam prstima prošla po rebrima mu.
Mene je zaboljelo.
Toliko je bio mršav.

Uvijek sam na takve pse posebno nekako slabija, 
pa me nervira kad se za njega ne javi ni jedna kuma
kao da nije dovoljno atraktivan čak ni za takav odnos.
Pogodi me to, što jest jest.

Dobio je ime Astor premda sam negodovala jer Astor kojeg znam, kojeg sam poznavala, živio je predugo u Azilu da bih ikad više njegovim imenom voljela krstit bilo koga.
Al et, ljudi koji su ga pronašli, ni ne znajući, 
možda su mu odredili sudbinu.
Onu od koje nmakon nekog vermena prestaneš sanjati,
al i onu koja te jednog dana ipak iznenadi i pokaže ti 
Dom, i to ne pod D u kerećem riječniku,
nego uživo, na dovratku,
u svom sjaju i toplini.

Tako je jednom jedan Astor, baš onda kada je prestao sanjati 
dobio stvari vrijedne življenja,
a za ovog Astora se nadam (obzirom da je 2014.godište)
da će u skorijoj budućnosti
jedno jutro otvoriti oči
i neće se Azila sjećati više.

Astor je pas srednjega rasta, kad bi dobio na kilaži kak spada imao bi 20ak kila.

Pogle ko vas je htio pozdraviti! 

Ouuujesss, premda ima novi friz ipak, jelda, prepoznajete Timotija? 
Naš mali (premda više nije mali  ) maneken 
i dalje je na privremenom kod naše volonterke koja se jako jako puno bavi njegovom rehabilitacijom,
što fizičkom što psihičkom
i nakon što je puno, puno, puno napredovao
vrijeme je da mu laganini krenemo tražiti ljubav života 

Ako vas trebam podsjetiti - Timoti nam je došao kao jednomjesečna beba, jedini preživjeli nakon što su on i braća i sestre ostavljeni na gradilištu i nakon što ih je kamion pregazio. I premda je preživio, nije prošao bez ozljeda.
Nikada do tada nisam mislila da je moguće jednomjesečnoj bebi raditi operaciju amputacije noge, al jesmo i on je preživio.
Nedugo nakon toga operirali smo mu i drugu zadnju nogu pa je i ta ostala ne potpuno funkcionalna, odnosno Timoti je frajer koji sve radi na dvije noge.
A na dvije se može radit svašta, samo da znate 

Uglavnom, da ja vama ne prenosim iz druge ruke ja sam zamolila onu prvu
da nešt napiše, iliti privremena udomiteljica o njemu kaže ovako:
"Prvo i osnovno ljudi imaju krivu predodžbu o invalidima, 
Timoti jeste invalid al nije bolestan, zdrav je i invalid je, 
al jako spretno koristi svoje tijelo i pun je energije (ne zaboravite da je on još uvijek adolescent  ), što znači da i njega treba maximalno šetati, jako voli igru sa drugim psima, drugi psi ga često ne vole na prvu jer im je čudno njegovo gibamje ali ako dobije priliku od nekog psa vani za igru onda to izgleda jako lijepo. Njegove potrebe su malkoc zahtjevnije u tom smislu da ga se treba nježno i pažljivo upoznavati sa novim psima da ga prihvate takvog, inače će biti sam, u kući je štetočina kad mu fali šetnje, kao recimo kišnih dana, inače je vesel, razigran i blentav, kod njegovog kretanja sve obavlja samostalno osim penjanja uz stepenice, silazi niz stepenice samostalno, kod zdravstvenog stanja jedino treba paziti da ne dobije rane na toj zadnjoj nozi s kojom dere po podu. 
Još jedna stvar: on sebe smatra apsolutno ravnopravnim drugim psima i ak ga drugi pas krene dominirati ili slično Timoti vraća nazad i jako dobro se snalazi u čoporu, kao pubertetlija je naporan matorim psima al zna imati jako dobre mirne periode ako je išetan pošteno."
I sad, kužite, sve ovo moglo bi se reći i za 90% drugih pasa koji nemaju nikakav invaliditet 

Ugl. nakon tolkih nesreća u životu valjda jednom dođe red i na sreću
pa vjerujete li u to podijelite malo Timotijevu fotku,
ko zna...možda baš vi budete ta srećonoša 

 

Znate kak smo se upoznale?
Tako što su mi otvorili gepek svog auta, a unutra, ukopana u ćošak gepeka,
sa strahom većim od mene, od neba i od svega što poznam
bila je ona,
sa lančugom zakačenom na neki stari kaiš koji joj je bio omotan oko vrata
i koji je bio...pa skoro težak ko i ona.
Dobila je ime Lorena
i upišala se od straha kad smo je unosili u Azil.
Danas, mjesec dana poslije
ja vam pišem ovaj text i Lorena je vesela kujica
koja je sve oprostila ljudima (iako nisu zaslužili)

Lorena je čista dobrota ocrtana smeđom i crnom, s daškom bijele plahosti...
(Od prošlog života ostao je samo lanac, a njega smo otpremili skupa sa strahom i nepovjerenjem na staro željezo)

Otkako je stigla, fino smo ju hranili, pa sad vaga kaže 15ak, taaaman do koljena . S odgojem nismo imali veze, bit će da je rođena savršena a dogodilo se to negdje krajem 2017.
Nema psa s kojim se nije skompala, šetača kojeg nije oraspoložila...
Na nama ostaje samo da joj olakšamo put ka sreći,

i prizovemo ljude koje će zvati svojima 


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.