Ovo je rijetkost,
to da se Tina smiješi.

Možda je nekim dijelom sebe,
nekim malim komadićkom sebe koji još uvijek ima vjere...
e možda je baš tim komadićkom sebe pomislila
da ako pokloni osmijeh
da će joj on pomoć
odvest je odavde.

Jest, Tini je baš teško u Azilu.
Teško, baš teško joj je pala gužva, strka, buka.
Neki psi teško podnose sve ovo,
jer dovoljna je trauma napuštanje,
pa onda kad joj dodaš još i Azil...

A ona...sva plaha, dobra...sjetna 
i tuguje (baš vidno) za nekim ko nije zaslužio to srce njeno dobro. Takve pse mi je baš teško gledat u Azilu,
takve pse treba što prije vadit iz Azila
jer takvi psi nisu u najljepšem Azilu u Hrvatskoj
nego su u zatvoru.

Ako vam kažem da osim te tuge nosi i privrženost ko vrlinu, i dat ću joj da je pokloni nekome ko se neće poigrat pa ostavit
nego nekome ko će bit dobar čovjek dobrom psu,
ako vam kažem da je rođena tek 2018. i da mladost u njoj
želi vjkerovati ponovno,
ako vam kažem da jedva da ima 12kg i da taman stane u krilo,
ako vam kažem
da u Tini možete imati odanost i ljubav,
hoćete doć upoznat ju?
Izbavit ju?

Pliz, malo je stvari koje trenutno toliko želim...

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.