Ooo sto mu gromova!
Pa pogle ti te oči, pa to stvarno 
kao da ih je neki strip crtač isplanirao do posljednjeg detalja,
pa svijetle ko male katedrale 
u kojima ostaješ bez daha, bez riječi,
pa samo ludo ti se lijepe misli
na vitraje učinjene od riječi koje nikad nitko nije znao izgovoriti. 

Kažu da u očima stanuju duše. 
A u Azilu stanuju oči, mnoge i lijepe. Bistre i točne, kao nikad izgovorene istine.

I ta dva oka Darkecova...ma možete vi misliti šta oćete, možete misliti da je pretjerivanje, da je žutosmeđa uvijek samo žutosmeđa i nimalo dravski kamenčić na jesenjem suncu.
Možete mislit da je oko samo oko i ništa više
al ono zna pecnut. Bome zna! 
Možete mislit da je katedrala samo beton i staklo i kajanje al možda jednom suspregnete dah
pa pomislite na kaleidoskop svih boja koje se smiješe i čine prozore,
možda jednom oživite, možda vas i rasplače, možda zavrti
pa vas izbaci tu pred Azilom,
i znate šta?
Tu bi vas imao tko dočekati 
I ono najvažnije - razumjeti 

Darkecove oči 
meka duša u kojoj su se nastanila sva stoljetna nadanja,
jer imate pravo, nakon svog vatrometa boja ostanu oči
koje znaju tješiti. I voljeti. 
Ništa što se traži po knjigama, kamenju mudraca il planinama,
već živi u Azilu,
zove se Darkec
i jedna je od najnježnijih duša koje znam.

Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.