Izabrala sam Nolin osmijeh za ovo jutro
zato što znam kakva čuda može učinit 
smrznutim kostima
i smrznutim dušama 

Kad sam upoznala Nolu smrzla mi se duša
jer je ostala zavezana u jednom dvorištu jednog čovjeka, njenog čovjeka 
kojeg su odvezli jer je bio teško bolestan. Smrtno bolestan, poslije sam saznala.
Nolu su tada jednostavno svezali na lanac na tom istom dvorištu iz kojeg su njega odveli
a njoj donosili hranu i ponavljali kak ne znaju šta bi s njom.
I tada,
ono čuješ potresnu priču, staviš nju u centar te priče, 
srce ti se ospe onak ko pješčani sat,
a ona,
ona se nasmiješi 
I povjeruješ joj u sekundi, stvarno povjeruješ da tajnu svemira, tajnu svega onoga što je dobro
drži ova gospođa keruša, i to baš tu između zuba, tu u ovome osmijehu 

Eee šta su ti psi, 
šta je kereća duša
nesposobna da zamjera,
da mrzi, posvećena samo trenutku
i sposobna da iz njega izvuče najviše!
Naravno da onda poželim naći joj neke dobre ljude koji će znat bit zahvalni univerzumu što imaju takkvoga psa
čiji osmijeh grije dušu 
Al ugrijat će vam i košćice jer je Nola jako mlada (rođena kao lav u 2018.) i voli gimnastiku 
A voli i svoju kumu Veselka Lesic Polic <3 kojoj ovim putem šalje najveći osmijeh (ostali nek ne zamjere  )
ipak
onaj najnaj osmijeh
čuva za one koji će znat ugrijat
i njenu dušu 

 


On se zove Faca 
lega moj!
I ima da ga ozbiljno doživite 

Ne zvala se ja Azil Osijek volonteri 
ak vam dadnem da vam samo tako promakne,
bez lajka, bez šera...(ne želite me imat na savjesti  )

On je faca u svakom pogledu, moje srce je zauzeo onak alpinistički polako al sigurno,
prvi put odljepila sam na njega kad sam ga vidla
(jer nakon što je jedna Terčika živjela i radila samnom u Azilu, sve te takve srčane patuljke ooodma zavolim  )
onda kad sam ga skužila kako se igra s drugim psima!
Znate one pse koji svojim prisustvom (slično je i kod ljudi  )
odma dižu atmosferu?
U njegovom prisustvu svi se osjećaju dobro
i zato i ja kad ga vidim
odma imam osmijeh na licu
a to ti može napravit samo neko ko je faca 
O bistroći njegova uma uopće neću jer jako bi mi teško bilo opisati mojim siromaškim rječnikom te britva oštre trenutke
kad neke stvari po azilu skopča prije nego ja to učinim.
kad mu treba samo malo da se povežete na nekom mentalnom nivou,
mislim ono---Faca je čudo od psa, ono baš faca! 
To vam je onaj pas
o kojem komšiluk s divljenjem priča
godinama nakon što ga više i nema,
i s kim uspoređuju sve ostale,
i kerovce 
al i ljude 

Da imam mjesta kodkuće ne biste ga vi ni stigli upoznati
ovako mu tražim dom
negdje u vas.
Rođen je u znaku strijelca 2018., 
jako malecan rastom, ima nekih 8kg max,
sve ga se može naučiti
a što je najbitnije - željan je učenja
zbog čega mu je Azilski (ne)sadržaj već dosadio 

 


I evo mog malog kerećeg čike 
gosn Loooa 

Našeg najnovijeg azilskog atletičara 
Al to vam je naglašen njuh plus mladost (ma nemož bit mlađi neg što je  rođ je početkom ove godine)
dobitna kombinacija 

Looo je pas koji bi svojim nosom
pronašao i suvo zlato ak ste ga zakopali u svom dvorištu 
I kao svi psi sa izraženim njuhom
jako je aktivan, treba mu netko tko provodi puno vremena vani,
najbolje u džogiranju, šetnjama, izletima...

Lako se zaljubit u njega, stvarno je,
ima tu preslatku facicu kojom te obrlati u sekundi 
Pa u nadi da će i vas obrlatit
ajd da se sad rastanemo dok imate žaaarku želju javit nam se u inbox 

 


Ma gle nju maju maju maju Dogicu  

Jes, takva je, odma izaziva uzdahe, tepanja,
maženje i neodoljivu želju da je povedeš kuć,
sve što trebam zapravo učinit jest dovest vas u Azil
pa da ju sretnete uživo
jer teško da ćete onda odoljeti 

A sad slijedi nagovaranje da dođete u Azil 

Prije nekih mjesec i nešt doslovce smo je uhitili na Jugu, uz policiju i sve to, ono baš po peesu jer je živjela u čoporu pasa u dvorištu iz kojeg je njen deda otišao u dom,
sin ju samo hranio,
ona nekastrirana pa se skupilo i društvo...
pa su počele drame. Počeli su izlijetati iz tog dvorišta i napadati pse, bicikliste, ma umislili su si da su totalno šerifi
u naselju.
I štaš, čim smo uspjeli (jer vjerovali il ne, nije da mi ne primimo pse u azil zato jer smo zločesti neg zato što ko i svi imamo neke limite, kapacitet)
došla ekipa u Azil,
uhićena 
I ako imate iskustva sa psima onda morate znati (slična je socijalna psihologija i u ljudi, mentalitet čopora)
da kad psima promijenite uvjete
oni se savršeno adaptiraju u njih!
Dakle...
Dogica je postala najsavršeniji pas na svijetu!
Ljude obožava, djecu posebno! Dali bismo je bez beda u obitelj s djecom (naravno lijepo odgojenom  )
a mi stvarno pazimo na takve stvari.
Postala maza broj jedan, najbolje društvo u šetnjama,
malecna je pa je stalno po krilima,
ma ono baš je pas za poželjet 

Dogica je rođena 2018. skumila se sa Mia Kuzmić
i strpljivo vas čeka u Azilu,
naravski možemo se čut i u inboxu
al morate je doć upoznat, garantiram zaljubljivanje 

 


Ona živi u Azilu...
i ona se smiješi... 

Ona se uvijek smiješi,
ona se zove Luana i dam se kladit da je nekakvim vilinskim poslom
tu dolje na zemlji 

A da je tu dolje na zemlji često i zaboravim
dok me ponekad taj vilinski prah ne zasvrbi u nosnicama kad prođe kraj mene
pa se okrenem i vidim ju - kako se smiješi 

Najlakše je zaboravit te koji nikad ničim se ne guraju,
koji pristojno čekaju svoj red za večeru,
svoj red za šetnju,
svoj red za ljubav.
I kad stojim i hranim ih,
stavljam im ogrlice, provodim udomitelje kroz Azil...
tu i tamo stvarno mi bljesne onako u ćoši oka,
Luana se smiješi 

I pokažem ju, mnogo puta
pogotovo onda kad bi ljudi voljeli da pas njihovih snova bude miran, dobar, poslušan, pomalo plah srnećeg pogleda,
manji rastom...uvijek pokažem nju.
I nikad je ne izaberu.
Meni slome srce
al ona svaki put, ak ništ drugo a ono za trud
mi se nasmiješi 

Ta nenametljiva ljepota
koja tolikom lakoćom postoji...
ne mogu vam to riječima uopće opisati.
Ja takve zovem Vile Azila.

A ova vila rodila se jedno jutro 2018. dok su prvi tulipani pred Azilom cvali.


Aj pliz mi recite
al evo stvarno mi recite jel moguće
da postoji vrsta koja toliko, al toliko radosti 
donosi čovjeku?

Kako ne bi moglo bit moguće,
pa evo je!  
Pas. Ćuko. Đukac. Kerovac.

Otklanja umor, prevenira srčane bolesti, produžava 
životni vijek.
Sluša kad niko ne sluša, najbolje tješi,
smije ti se premda ne znaš ni jedan vic ispričati,
raduje ti se premda dolaziš kuć slomljena 
i nadrndana,
voli
bez obzira jesi li zaslužila.

Ovo je Dabi.
I sve to može.
I zna.


Ovo je Dabi, rođena u znaku blizanaca prošlo ljeto,
2018. kad je i stigla u Azil
i nosi sunce u očima 
Do dana današnjeg nisu joj se oči srele s onim pravima
pa tražimo nekog ko nosi sunce u očima 

U komentar ću vam stavit još slika, da vidite kolko je sva lijepa, kolko je vita,
kolko zrači, kolko se naslanja,
veseli...
Jedva čeka da nekom bude lijek, utjeha, radost.


Jako mi je Čarli ispao lijep na ovoj fotki,
jelda? 
Pokažem je Steli, kao "ajd da pokažem ljudima kak je sladak"
a ona doda "budeš li pisala o njemu napiši da je mazni zlotvor" 
E pa sad.. 

Meni ga malo žao jer je odmah po dolasku u Azil dobio status specoša,
što je u neku ruku u Azilu super status jer ti se onda svi posvećuju malo više neg drugima,
to znači da imaš special needs 
Al u drugu ruku znači i da tražiš specijalce međ ljudima,
za udomljenje mislim,
pa ti je odma potraga vrlo vrlo sužena,
da se ne lažemo.

Evo što specijalno Čarli traži u ljudima. 
Ono što mi znamo jest da je Čarli u jednom trenu, u starosti od nekih 10ak mjeseci bio izbačen na ulicu (dogodilo se to negdje u ljeto 2017.), možda je i bio izbačen zajedno sa Garčijem, ne zna se pouzdano, al su zajedno pronađeni, najbolji prijatelji i najljući neprijatelji. (ah ti frajeri!)
i tako su nam i došli u Azil,
jedva su prošli kroz kapiju
odma se pobili.
Pa onda strah od povodca, od ljudi, mi nemamo mjesta da ih odvojeno negdje stavimo, i ovaj box što im pretvorismo u dom
jedva izmislismo,
i tak...baš je bilo jako čupavo prvih par mjeseci.
Al uspjele smo, odnosno naše dvije volonterke dale su si u zadatak dolaziti skoro svaki dan i učiti ih prvo na ljude, pa na ogrlice, pa na povodce pa onda naposlijetku i na šetnje,
i sve su svladali, obojica! 
Znači trebalo je samo strpljenja.
Probali smo ih upoznavati i s drugim psima,
al ma jok!
Nismo se baš usudili kockati s tuđim životima,
zato je Stela i rekla da je zlotvor,
al rekla je i da je mazan zlotvor! 
Što znači da se na ljude totalno navikao!
Potreban mu je netko tko će strpljivo ga učit dobrim stvarima,
nije ih Čarli imao puno u životu pa da ih odma može prepoznat,
potrebno je malo uvjeravanja.
Mi bi bili sretni da taj netko nema drugih životinja sem njega 
Ne bi možda ispalo dobro, a možda, ukoliko pričamo ne samo o strpljivoj osobi nego i onoj sa iskustvom,
možda bi Čarli naučio dijeliti,
samo eto potrebno mu je da taj netko to razumije.
Nama je potrebno da naš specoš ode iz Azila pa da dobijemo malo vjere i nade s kojom ćemo još dugo raditi
pa da njegovo mjesto dobijhemo novog specoša
koji nam možda opet pomjeri u glavi
neke spoznaje 
A Čarliju je potrebno da ode iz Azila
jer smo mu mi dali kolko smo imali
i mogli,
njemu to nije dovoljno,
on je mlad, željan
i zaslužio je, uostalom, sve ono o čemu im pričamo dok im čistimo, dok šetamo dolje ispod Azila,
sve ono čime im punimo glavu
otkad su došli k nama.
A to je vječit san o dobrim ljudima,
vrijeme je da i Čarli sazna da to nije samo
bajka.


Stvarno liči na Montanu pa me malo streslo...

I kad vidim taj pogled... 

Ugl zove se Tesa. Nikad do sad nije bila voljena
i to me toliko rastužuje da vam ne mogu opisati.
Baš to mogu pročitati iz njenih očiju,
to koliko je spremna dati se 
i onda mi srce puca 
zašt još nitko nije uzeo njeno srce kad ga tako spremno daje?
Divna je s ljudima, al stvarno stvarno divna 
i učas biste bili u velikoj ljubavi,
bili biste nekom najnaj osoba na svijetu!
Zar to nije nešto o čemu svi sanjamo? 

Tesa je, kao što već napisah, divna s ljudima, sa nedominantnim psima okej, ima oko godinu dana i nestrpljivo čeka da nam se javite u inbox pa da poruka ovako krene: "dobar dan, mene zanima Tesa..."


Keruša, majka, kraljica 
Priziva sreću s tim brčićima neodoljivim 

Volim kako se smije,
i kako se češlja u stranu, 
kako visoko laje, pa iza svakog pištanja zabaci glavu iza, sva bitna.
Takve su te najmanje, vrckave pametnice.

Treba malo vremena da steknete njezino povjerenje, ali svaka sekunda koja prođe bit će korak bliže zaljubljivanju 
I nemojte se zezat, pa propustiti priliku za upoznati ju!
Snježana je rođena krajem 2017., brižna mama 6orke, plan joj je imati udomitelje u isto vrijeme kad i bebice, pa da odu svi u isto vrijeme, nitko ne ostaje tužan 
A ona kad si nešto zacrta, zapišti, zabaci glavu iza,
onda i bude tako 

 


O pogleda li moćnog!
Prostrijeli drito do žice, pa venama zasvira već poznatu melodiju, zapleše uz srce.

Kako kome, jel 
Na ulicama je recimo sijala strah, a u Azilu postala miljenica šetačicama i šetačima 
Zove se Vega, '17 rođena, al po meni je Klaunica 
U bazenu izvodi takve akrobacije da bih cijeli dan mogla provesti samo gledajući u nju, u divljenju i umiranju od smijeha.
Kes razvuče od uha do uha toliko da jednim pogledom možeš bacit oko i na karijes mogući i krajnike.
I skoro uvijek se smije (osim za osobnu, to su ozbiljne stvari )
Kako zakon nalaže, udomljava se isključivo osobama starijim od 21 godine, nekažnjavanim, kao jedina životinja u kućanstvu.
A Vega nalaže da se udomljava isključivo osobama koje će se smijati često kao i ona, 
koje vole ludiranje u vodi, šetnje do preksutra i koje žive za igru bez granica. 
Nije zahtjevna, samo zna što želi 

 


Zar vas ne prođe milina,
onak čitavim tijelom, mozgom, srcem...

kad vidite ovakav osmijeh, tu glavicu lagano tek ukošenu,
kao sluša i gleda šta ćete sad, 
reć, učinit...
Dođe mi da je povedem kuć!
Et! 

Zove se Bembolina i odrasla je u Azilu.
Ona je od one djece koja uporno stoje uz ogradu i čekaju, 
trepću okicama i nadaju se
dok udomitelji vječito izaberu neke druge,
neke bijelje, svijetlije, manje, šta ja znam...

Zove se Bembolina i neki dan je imala rođendan.
naravno pitala je mene da joj pomognem izorganizirati slavlje, jer ja ipak organiziram Povratak otpisanih na koje dođe puno ljudi i puno pasa, ja sam joj najbolji izbor
a i džaba sam joj 
I tak, sjele mi malo, kod nje u Lijevom dvorištu pod onu paulovniju što smo je posadili prije 4 godine dok je bila ko paradajz a danas pol dvorišta u ladovini od nje 
E al to je zato, kaže Bembolina što su je kerovci poštedili,
al ne zato što su htjeli, rekoh ja, neg zato što smo je opasali ogradama ko da je zadnje drvo na svijetu 
Ugl sjedimo mi tako, i nemoš nać mira, sve ih nešt baš sad poteralo pišat (pa baš moraju na paulovniju!), pa se kao dolaze pomazit, pa su tu kao zaboravili lopticu, eo baš tu iza te kućice,a sve zapravo prisluškuju!
Pa nemoš ništ od njih, al to je tako, kaže Bembolina,
to ti je tako kad živiš s još 180 njih.
Jel kužiš sad zašto mi treba pomoć da organiziram bilo šta, treba to sve naranit! 

Evo psa kojeg ćete obožavat!
Kad vam kažem! 

Kad ga vidite kolki je vjerojatno ćete napunit gaće
al kad ga upoznate...ma ima da ga voliiiteee! 

Dali smo mu ime Tornado.
Et, dva tjedna kasnije ja kažem da smo totalno al totalno fulale ime jer Tornado je sve samo ne tornado,
on je veliki pas (mada se stisnio za fotku, da se ne uplašite na prvu  ) sa velikim manirima, 
oduševio nas!

Kad sam ga prvi put šetala već sam bila umorna i kontam jao sad će me ovaj provozat još do Drave i nazad,
kad ono ispade najljepših pol sata tog dana! 
Ja ga cimnem na povodcu a on stane!
Ja u šoku! 
Uglavnom jako lijepo smo se prošetali par puta, iznimno je poslušan, ne vuče, 
toliko je drag i mio
i et, zove se Tornado 

Al možda mu je ima dovoljno zvučno pa ga zapamtite?
Pa vam onda kroz uvo uđe, pa sve mic po mic žilicama do srca...pa dođete po njega? 

Pa da, možda vam samo treba prvo uć u uho.
Ok.
Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado 

ušlo? 

A vid ga! Vid ga što mu je teško bilo FOTKAT SE!!  

eeee crni Prle, crni sine! 

Al to vam je Prle, pa naravno da je nekom ko se rodio prošle godine (2018.) smor stajat mirno za neku kao fotku koja će ti kao pomoć jako u životu....
Ma on je tip od akcije, dajte mu 10 minuta nasamo s potencijalnim udomiteljima
i ono...nema više brige 
Igra, sunce, trava, voda, kerovci, ljudovci...to su stvari oko kojih se vrti sunce, tvrdi Prle,
ko drukčije tvrdi taj jednostavno ne zna! 

Et dragi ljudovci, mlad ko ruža, lijep ko slika, dobar ko kruh!
Boljeg i veselijeg nećete naći
pa ni svijećom da tražite 

A još i impozantnog izgleda, pa ima da budete hit skupa! 
(dodam još koju fotku u komentare, čist da vas dodatno uvjerim  )

Kume to sve već znaju, zato ga i vole 
Jel tako Anamarija Amlica Levak i Otilia Široka

Ja se nadam da u tom pravcu, baš točno u tom pravcu,
iznad naših glava, gore visoko po topolama, tamo di se amela doselila,
e da je tamo baš neka ptičica,
možda ptičica gatalica sjedila na grani
pa Zef ne samo da nije mogao skinuti pogled s nje
neg i sve ono što je čuo taj dan
je bilo...
sve ono za šta se živi!

A zato smo i fotkale, zato smo i bile strpljive, hvatale kad je sunce na taman, zelena za pozadinu na izvolte
a Zef raspoložen i kooperativan 

Možda je ta ptica gatalica tu večer obećala Zefu neke lude stvari, možda mu je obećala nekoga od vas,
možda mu je ispjevala boju vaših očiju, ton glasa,
odala pokoju tajnu iz vašeg djetinjstva i on vas možda već i sad voli.
Možda će vam, ko u nekom filmu trebat život il dva da shvatite da njega tražite, 
a možda, samo kažem,
vam ne treba ni neka tamo ptica gatalica nit neki filmovi od kojih se plače,
možda sasma, onak narodski rečeno, opandrknete od ljepote
čim vidite ovu fotku
i odma nam se javite 

Zef bi bio presretan! 
A tek mi! 

Et, dodat ću da svatko je gospodar svoje sudbine osim naših sirotih kerovaca jer za njih odlučujete vi,
a vi ak dobro krojite svoju onda ćete znat šta vam je činiti 
(inače postoji veeelika šansa da u budućem životu budete ker, i šta ak vas napucaju pa postanete i azilant?  )

Moram nadodati jer to mi je dužnost, da je Zef rođen tamo negdje oko Dana zaljubljenih ove godine, 2019., da je šašav ko i svi mladci al drag i čiste duše, ko svi kerovci 
Srednje je visok, i to ga baš briga jer čak i tolki
tvrdi da može dat pusu ravno u nos
svakom ljudskom čeljadetu (ukolko taj isti to i zasluži, naravski  )
Volio bi imat jednu kumu il jednog kuma, jer u Azilu vam je ko u školi, svi ga zezaju što mu niko ne želi biti kumom...pa ono...javite se čim prije u inbox pliiz 

A za udomljavanje, predlažem upoznavanje u šetnji, kod Azila,
pokazat ću vam baš to drvo ispod kojeg smo ovo fotkale,
a sigurna sam da će se iz krošnje tad smiješit i ona ptica gatalica,
a Zef će se
smiješit još više! 

 

Ne postoji Azil zbog pasa,
nego zbog ljudi.

I postojat će Azili dokle god bude govnjivih ljudi (izvinte na izrazu) koji pse napuštaju.
Na slici je Sonia i mislim da će vam baš njena priča zorno dočarati s kakvim sve ljudima imamo posla i ne moram uvijek bit baš previše politički korektna dok pričam sve te priče jel da? Jer nije ovo priča koju sam izmislila u trenutku životne krize tražeć inspiraciju međ jadnijima od mene, ne.
Ovo je njena, baš njena priča koja je njoj promijenila život.
Mene još malkoc pomakla u stranu koja vuče ne do nego od ljudi (jednom ću završit u nekoj šumi sama, garant  )
al šta ja...ne živim ja u Azilu očekujući
da me ljudi OPET ne razočaraju.
Sonia živi.

Prošlo ljeto stigli su nam štenci pronađeni ni manje ni više nego u najlonskoj vrećici, ostavljeni da umiru dugo i polako,
crvi i muhe trebali su čitav proces učiniti još mučnijim,
al ovi, eto baš ovi štenci imali su sreće jer ih je netko našao.
Tisuće drugih nemaju tu privilegiju.
(jer "kastracija nije prirodna" i slična sranja koja si ljudi dozvole izgovorit)

Znači Sonia je rođena u ljeto 2018., i bila je stara samo par dana kad je pronađena zajedno s braćom i sestrama,
u isto vrijeme pronašli smo i kujicu Ralu, majku kojoj su djeca imala istu sudbinu kao Sonia, samo sa vjerojatno smrtnim ishodom.
Dalo se to zaključiti po Ralinim sikama punim mlijeka što je zapravo bila sreća za malce pronađene u vrećici.
Ralina posvojčad je preživjela, Sonia je preživjela i bila je prekrasno slatko štene koje se udomilo vrlo brzo.
Ni godinu dana kasnije
završila je opet u Azilu.

Et, već to dovoljno je da zamrzim svijet još mrvicu više.
I zaboli me koji su im bili razlozi, di su selili, putovali, šta su mislili, što nisu i tako to...Nisu bili male bebe, bili su odrasli ljudi koji su trebali razumjeti i znati da je odgovornost njihova i da su odgovorni za jedan život. 
Ma...

I uvijek mi se tako slomi srce, već su bili napušteni, već je bilo mračno i ružno i tražilo se nekog da svijetli, i psima i nama. 
Već je sve i tako tužno i bez novih glupaka koji "nisu mislili"
i blablabla.
I opet je sad Sonia u Azilu i nikom ništa,
sad ja trebam vjerovat u karmu
i tražit male otočiće svaki dan zbog kojih se neću utopit 
u ovom moru samodopadnosti i bezobrazluka.

A Sonia, stara oko godinu dana nadati se da je još uvijek dovoljno mlada, dovoljno zgodna oku promatrača, dovoljno "nešto" za šta bi se ovog puta mogli uvatit neki pravi...

Et i pogledajte ju, vidi joj se na faci, ta nada, 
ta nepokolebljiva nada u ljude...
et, to me najviše ubija.


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.