A daaaaj, 
jel se sjeća netko kerećeg lika iz crtića Kakav nered? 
E TO vam je Žani!  

Totalno je smiješan, izgleda kao da je netko malokoc popio i raznježio se dok ga je sastavljao 
Te predivne duge uhice, duge nogice
i predivan zaigrani karakter koji nam tek otkriva čudesa kako se upoznajemo,
a ja ću vam sad pokušat ispričat,
kolko se to riječima da,
o tome kolko smo upoznali Žanija
i kakav je on zapravo pas! 

Istina je da smo ga jedva uhvatili! BIo je toliko gladan
da je u Sarvašu ušao u nečije dvorište i skoro ubio jednu kokicu al smo ga na vrijeme spriječili u tom,
bojao se ljudi ko vrag tamjana.
Jeeedva smo ga doveli u Azil,
i onda shvatimo da se radi maltene o bebi (rođ u veljači 2019.)
pa onda shvatimo da se radi o bebi
koja ima nevjerojatno brz i efikasan mozak,
što će reć da je pametan za nepovjerovat!
(dođite u Azil, demonstrirat ćemo vam!)

Dadosmo mu ime Žani 
Otimao se povodcu ono...5 minuta, i odma je skužio da je to super stvar, da znači slobodu! 
Okej, nije baš 5 minuta trajalo
al uz malo truda puno tog se može.
Žani ne samo da je u ovih mjesec dana naučio na povodac nego je naučio
Sjedi, Lezi, Hop preko klupe,
naučio se maziti,
naučio mirno ležati u boxu dok netko ne dođe po njega,
ma naučio toliko stvari koje s nekim ljudima ne bi mogla
pa da dajem sve od sebe 
A sa Žanijem...sa Žanijem je sve lako! 

I nemogu vam to sve što sam vidla i naučila o njemu uopće pomirit u jednu sliku, 
na tren je totalno Kakav nered, kad se krene igrat, gurat ti šape u usta, kad je sav sretan kao beba (što i jest!)
i na tren je totalno gospon ker!
sav fin, šeta uz nogu, sluša. sjedne kad mu kažeš (pa se nekad pravim važna pred posjetiteljima  )
ono,
baš baš je savršen.

Et, a sad vi kak oćete al ja bi požurila po njega! 


Izabrala sam Nolin osmijeh za ovo jutro
zato što znam kakva čuda može učinit 
smrznutim kostima
i smrznutim dušama 

Kad sam upoznala Nolu smrzla mi se duša
jer je ostala zavezana u jednom dvorištu jednog čovjeka, njenog čovjeka 
kojeg su odvezli jer je bio teško bolestan. Smrtno bolestan, poslije sam saznala.
Nolu su tada jednostavno svezali na lanac na tom istom dvorištu iz kojeg su njega odveli
a njoj donosili hranu i ponavljali kak ne znaju šta bi s njom.
I tada,
ono čuješ potresnu priču, staviš nju u centar te priče, 
srce ti se ospe onak ko pješčani sat,
a ona,
ona se nasmiješi 
I povjeruješ joj u sekundi, stvarno povjeruješ da tajnu svemira, tajnu svega onoga što je dobro
drži ova gospođa keruša, i to baš tu između zuba, tu u ovome osmijehu 

Eee šta su ti psi, 
šta je kereća duša
nesposobna da zamjera,
da mrzi, posvećena samo trenutku
i sposobna da iz njega izvuče najviše!
Naravno da onda poželim naći joj neke dobre ljude koji će znat bit zahvalni univerzumu što imaju takkvoga psa
čiji osmijeh grije dušu 
Al ugrijat će vam i košćice jer je Nola jako mlada (rođena kao lav u 2018.) i voli gimnastiku 
A voli i svoju kumu Veselka Lesic Polic <3 kojoj ovim putem šalje najveći osmijeh (ostali nek ne zamjere  )
ipak
onaj najnaj osmijeh
čuva za one koji će znat ugrijat
i njenu dušu 

 


Ona živi u Azilu...
i ona se smiješi... 

Ona se uvijek smiješi,
ona se zove Luana i dam se kladit da je nekakvim vilinskim poslom
tu dolje na zemlji 

A da je tu dolje na zemlji često i zaboravim
dok me ponekad taj vilinski prah ne zasvrbi u nosnicama kad prođe kraj mene
pa se okrenem i vidim ju - kako se smiješi 

Najlakše je zaboravit te koji nikad ničim se ne guraju,
koji pristojno čekaju svoj red za večeru,
svoj red za šetnju,
svoj red za ljubav.
I kad stojim i hranim ih,
stavljam im ogrlice, provodim udomitelje kroz Azil...
tu i tamo stvarno mi bljesne onako u ćoši oka,
Luana se smiješi 

I pokažem ju, mnogo puta
pogotovo onda kad bi ljudi voljeli da pas njihovih snova bude miran, dobar, poslušan, pomalo plah srnećeg pogleda,
manji rastom...uvijek pokažem nju.
I nikad je ne izaberu.
Meni slome srce
al ona svaki put, ak ništ drugo a ono za trud
mi se nasmiješi 

Ta nenametljiva ljepota
koja tolikom lakoćom postoji...
ne mogu vam to riječima uopće opisati.
Ja takve zovem Vile Azila.

A ova vila rodila se jedno jutro 2018. dok su prvi tulipani pred Azilom cvali.


Aj pliz mi recite
al evo stvarno mi recite jel moguće
da postoji vrsta koja toliko, al toliko radosti 
donosi čovjeku?

Kako ne bi moglo bit moguće,
pa evo je!  
Pas. Ćuko. Đukac. Kerovac.

Otklanja umor, prevenira srčane bolesti, produžava 
životni vijek.
Sluša kad niko ne sluša, najbolje tješi,
smije ti se premda ne znaš ni jedan vic ispričati,
raduje ti se premda dolaziš kuć slomljena 
i nadrndana,
voli
bez obzira jesi li zaslužila.

Ovo je Dabi.
I sve to može.
I zna.


Ovo je Dabi, rođena u znaku blizanaca prošlo ljeto,
2018. kad je i stigla u Azil
i nosi sunce u očima 
Do dana današnjeg nisu joj se oči srele s onim pravima
pa tražimo nekog ko nosi sunce u očima 

U komentar ću vam stavit još slika, da vidite kolko je sva lijepa, kolko je vita,
kolko zrači, kolko se naslanja,
veseli...
Jedva čeka da nekom bude lijek, utjeha, radost.


Jako mi je Čarli ispao lijep na ovoj fotki,
jelda? 
Pokažem je Steli, kao "ajd da pokažem ljudima kak je sladak"
a ona doda "budeš li pisala o njemu napiši da je mazni zlotvor" 
E pa sad.. 

Meni ga malo žao jer je odmah po dolasku u Azil dobio status specoša,
što je u neku ruku u Azilu super status jer ti se onda svi posvećuju malo više neg drugima,
to znači da imaš special needs 
Al u drugu ruku znači i da tražiš specijalce međ ljudima,
za udomljenje mislim,
pa ti je odma potraga vrlo vrlo sužena,
da se ne lažemo.

Evo što specijalno Čarli traži u ljudima. 
Ono što mi znamo jest da je Čarli u jednom trenu, u starosti od nekih 10ak mjeseci bio izbačen na ulicu (dogodilo se to negdje u ljeto 2017.), možda je i bio izbačen zajedno sa Garčijem, ne zna se pouzdano, al su zajedno pronađeni, najbolji prijatelji i najljući neprijatelji. (ah ti frajeri!)
i tako su nam i došli u Azil,
jedva su prošli kroz kapiju
odma se pobili.
Pa onda strah od povodca, od ljudi, mi nemamo mjesta da ih odvojeno negdje stavimo, i ovaj box što im pretvorismo u dom
jedva izmislismo,
i tak...baš je bilo jako čupavo prvih par mjeseci.
Al uspjele smo, odnosno naše dvije volonterke dale su si u zadatak dolaziti skoro svaki dan i učiti ih prvo na ljude, pa na ogrlice, pa na povodce pa onda naposlijetku i na šetnje,
i sve su svladali, obojica! 
Znači trebalo je samo strpljenja.
Probali smo ih upoznavati i s drugim psima,
al ma jok!
Nismo se baš usudili kockati s tuđim životima,
zato je Stela i rekla da je zlotvor,
al rekla je i da je mazan zlotvor! 
Što znači da se na ljude totalno navikao!
Potreban mu je netko tko će strpljivo ga učit dobrim stvarima,
nije ih Čarli imao puno u životu pa da ih odma može prepoznat,
potrebno je malo uvjeravanja.
Mi bi bili sretni da taj netko nema drugih životinja sem njega 
Ne bi možda ispalo dobro, a možda, ukoliko pričamo ne samo o strpljivoj osobi nego i onoj sa iskustvom,
možda bi Čarli naučio dijeliti,
samo eto potrebno mu je da taj netko to razumije.
Nama je potrebno da naš specoš ode iz Azila pa da dobijemo malo vjere i nade s kojom ćemo još dugo raditi
pa da njegovo mjesto dobijhemo novog specoša
koji nam možda opet pomjeri u glavi
neke spoznaje 
A Čarliju je potrebno da ode iz Azila
jer smo mu mi dali kolko smo imali
i mogli,
njemu to nije dovoljno,
on je mlad, željan
i zaslužio je, uostalom, sve ono o čemu im pričamo dok im čistimo, dok šetamo dolje ispod Azila,
sve ono čime im punimo glavu
otkad su došli k nama.
A to je vječit san o dobrim ljudima,
vrijeme je da i Čarli sazna da to nije samo
bajka.


Stvarno liči na Montanu pa me malo streslo...

I kad vidim taj pogled... 

Ugl zove se Tesa. Nikad do sad nije bila voljena
i to me toliko rastužuje da vam ne mogu opisati.
Baš to mogu pročitati iz njenih očiju,
to koliko je spremna dati se 
i onda mi srce puca 
zašt još nitko nije uzeo njeno srce kad ga tako spremno daje?
Divna je s ljudima, al stvarno stvarno divna 
i učas biste bili u velikoj ljubavi,
bili biste nekom najnaj osoba na svijetu!
Zar to nije nešto o čemu svi sanjamo? 

Tesa je, kao što već napisah, divna s ljudima, sa nedominantnim psima okej, ima oko godinu dana i nestrpljivo čeka da nam se javite u inbox pa da poruka ovako krene: "dobar dan, mene zanima Tesa..."


O pogleda li moćnog!
Prostrijeli drito do žice, pa venama zasvira već poznatu melodiju, zapleše uz srce.

Kako kome, jel 
Na ulicama je recimo sijala strah, a u Azilu postala miljenica šetačicama i šetačima 
Zove se Vega, '17 rođena, al po meni je Klaunica 
U bazenu izvodi takve akrobacije da bih cijeli dan mogla provesti samo gledajući u nju, u divljenju i umiranju od smijeha.
Kes razvuče od uha do uha toliko da jednim pogledom možeš bacit oko i na karijes mogući i krajnike.
I skoro uvijek se smije (osim za osobnu, to su ozbiljne stvari )
Kako zakon nalaže, udomljava se isključivo osobama starijim od 21 godine, nekažnjavanim, kao jedina životinja u kućanstvu.
A Vega nalaže da se udomljava isključivo osobama koje će se smijati često kao i ona, 
koje vole ludiranje u vodi, šetnje do preksutra i koje žive za igru bez granica. 
Nije zahtjevna, samo zna što želi 

 


Evo psa kojeg ćete obožavat!
Kad vam kažem! 

Kad ga vidite kolki je vjerojatno ćete napunit gaće
al kad ga upoznate...ma ima da ga voliiiteee! 

Dali smo mu ime Tornado.
Et, dva tjedna kasnije ja kažem da smo totalno al totalno fulale ime jer Tornado je sve samo ne tornado,
on je veliki pas (mada se stisnio za fotku, da se ne uplašite na prvu  ) sa velikim manirima, 
oduševio nas!

Kad sam ga prvi put šetala već sam bila umorna i kontam jao sad će me ovaj provozat još do Drave i nazad,
kad ono ispade najljepših pol sata tog dana! 
Ja ga cimnem na povodcu a on stane!
Ja u šoku! 
Uglavnom jako lijepo smo se prošetali par puta, iznimno je poslušan, ne vuče, 
toliko je drag i mio
i et, zove se Tornado 

Al možda mu je ima dovoljno zvučno pa ga zapamtite?
Pa vam onda kroz uvo uđe, pa sve mic po mic žilicama do srca...pa dođete po njega? 

Pa da, možda vam samo treba prvo uć u uho.
Ok.
Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado 

ušlo? 


A vid ga! Vid ga što mu je teško bilo FOTKAT SE!!  

eeee crni Prle, crni sine! 

Al to vam je Prle, pa naravno da je nekom ko se rodio prošle godine (2018.) smor stajat mirno za neku kao fotku koja će ti kao pomoć jako u životu....
Ma on je tip od akcije, dajte mu 10 minuta nasamo s potencijalnim udomiteljima
i ono...nema više brige 
Igra, sunce, trava, voda, kerovci, ljudovci...to su stvari oko kojih se vrti sunce, tvrdi Prle,
ko drukčije tvrdi taj jednostavno ne zna! 

Et dragi ljudovci, mlad ko ruža, lijep ko slika, dobar ko kruh!
Boljeg i veselijeg nećete naći
pa ni svijećom da tražite 

A još i impozantnog izgleda, pa ima da budete hit skupa! 
(dodam još koju fotku u komentare, čist da vas dodatno uvjerim  )

Kume to sve već znaju, zato ga i vole 
Jel tako Anamarija Amlica Levak i Otilia Široka


Kad se pas zove Medo Filozof sve ti jasno... 

Evo ga, lijep ko slika, lud ko šiba,
previše i prešareno pametan da bih ja to mogla sam tak sad opisati riječima 
Kad ja kažem Nemoj nije da on sad neće poslušat il da on ne bi napravio šta ga ja molim al bi također volio da ja njemu argumentiram što on sada nešto ne smije ak je baš to naumio,
recimo kak da mu objasnim da ne smijem drndat nikog iz svog dvorišta jer ne može baš on bit taj koji će određivati šta je dozvoljena grupna dinamika a šta nije, ne može grist za guzicu ostale kerovce
jer će mu jednom neko vratit pa će bit belaja 
Kužite? On bi smirivao, on bi razgovarao, on misli da je bitno sve iskomunicirat..
on je filozof i moš ga šišat 

E a uz to je ono - medo! 
Moš s njim šta oš   Moš ga gnjavit, moš ić s njim u šetnje bez povodca (!) i da vidiš kak onda sluša, kak pazi na tebe, kak čuva 
Rođen je u znaku vodenjaka prošle, 2018. godine, i ak među vama ima vodenljudi onda mošte prepoznat i vodenkera!
Pripadnici ovog znaka mogu biti povučeni i tihi ili ekscentrični i energetični. U oba slučaja vodenjaci su duboki mislioci te u većini slučajeva vrlo inteligentni ljudi/kerovci koji vole pomagati drugima. I to je živa istina, bar u Medinom slučaju 
To "pomagati drugima" bi bio taj "ovčarski" duh kako se to u kerećem slengu zove premda Medo nikad nije vidio ovce (a obzirom da je Medo i filozof jako dobro zna da su ovce iznimno inteligentne životinje koje na žalost puno pate pod ljudima zato je odbio još davno radit za ljude take grozne stvari!) dobro znači kako dobar tim treba funkcionirati i misli da je dobar tim lider 
U svakom slučaju udomite li Medu Filozofa zauvijek ćete imat druga s kojim ćete moć o čemu god želite, on vas nikad neće osuđivati zbog vaših stavova 
Također imat ćete vjernog prijatelja koji ne bi dao na vas ni pod cijenu vlastitog života.

Medo Filozof živi u Azilu i rado bi vas upoznao 

Također, Medo nema ni kumu pa ako međ vama ima ljudskih vodenjaka koji ga razumiju i voljeli bi se skumit s njim, javite nam se u inbox 


Kad se zoveš Bembo
jel da da onda svi kuže da si samo na korak do tog da budeš Dambo 

Da! Sav je od pliša i od umiljatosti 

Ima prelijep osmijeh kojim vrijedi započet svaki dan
jer zamisli dan u kojem te gaze (kud ko stigne, ne štede te uopće) i onda dođeš kući i ova niska bisera bijelih (znam da je kliše al de pa pogle mu zube!  ) se samo otvori pred tobom
i dam se kladit u šta god oćete
da biste učas bili sretna osoba!

Ima Bembo tako par stvari u kojima je stvarno dobar!
Osim što se stalno smiješi pa vremenske prognoze postanu relativna i nebitna stvar
zna se umiljavati onak fino, potkožno se uvuć,
zavuć kroz maalecnu pukotinu koju ne bi niko drugi našao (al on je  ) pa poć uzkrvno skroz do lijeve klijetke
(jer tamo je centar za ljubav  )
pa ko ringišpil sretnih i lijepih stvari
postaneš sva, ko i on, nasmiješena.
Sretna.

Oću reć - oboje nesretni trenutno
al zajedno - najsretniji na svijetu. 

Jer ima li ljepše stvari od spašavanja nečijeg života?
To je ono što će vas učiniti boljom,
to je ono što će vas učinit sretnijom osobom.

Bembo, premda je rođen 2018. još uvijek čeka da mu život počne.
Možda i vi tako

Jutros dok sam ga češljala izborajala sam mu već
dvjestotu sijedu na bradi.
"Pa šta!" rekao mi je veselo (našavši mjesta i za osmijeh)
kao da se po sijedima psi poznaju,
ko i ljudi.
Valjda je bitno ono što iz očiju sjaji,
način na koji se smiješimo, na koji opraštamo...

Ne znam ko su ti kojima je Kizo oprostio,
ja ne bih sigurno,
al ja nisam Kizo,
nemam kereće srce.

Procijenile smo da je rođen nekad 2012. recimo, 
i ne znam čija ruka je bila ta koja mu je punila zdjelicu svaki dan, stavljala povodac (jer on savršeno zna šetat s njim!),
išla uz i niz dlaku glave, vrata, leđa,
golicala stomak...otvorila vrata auta i izbacila ga na ulicu.

Kizo je dobar pas. 
Baš dobar, baš je dobrota ta koja sjaji oko njega ko neka vanzemaljska aureola
jer zato ljudi vole pse (oni koji znaju da vole)
jer je to jedini način da se približimo dobroti,
da učimo o njoj
pa tek tada kada psi vole nas, komadić te dobrote
živi i u nama,
kao komadić Kriptona negdje našešeren u grudima
od kojeg možemo i letjeti 

Kizo je dobar pas. 
Pas koji po cijele dane samo spava (i uvijek pronalazi najčudnije načine da to čini  )
čak nije ni proždrvljivac, ponekad ga se mora nagovarati da jede,
drugi psi mu uopće i apsolutno ne smetaju, 
mogle bi ga kroz čitav Azil provest,
a on bi bio dobar
jer je on dobar pas! 

Fali mu neki dobar čovjek.
Kojem fali dobar pas da ga učini još boljim.

Jedan od dobrih ljudi njegov je kum Darko Bokun
kojem ovim putem šalje smiješak 

a zna(mo) da negdje međ vama postoji
ona neka il onaj neko
zbog koje/g je vrijedilo 
sve ove godine čekati...

 

Imam za vas 
radost upakiranu u kerće od 7 kila,
upakiranu lijepo, ko bombonu! 

Oh, što je ovo drag i vesel pas! 
Znate kad za nekog kažu da je mio? Evo pa on je baš mio, jer to vam je M za mir duše, I za iskru života i O za Oooo, pa ovo je savršen pas! 
Mali moj mili Cody 

Cody kojeg uopće neće biti briga di će spavat, 
okej bit će ga briga šta će jest (što se vidi i iz priloženog, neb mu škodilo skinit bar jedno kilu, dvije  )
bit će ga briga jedino di ste vi 
i di je 
#loptica

Znači nevjerojatan je, toliko je bistar, poslušan,
ono - kad mi je trebalo jedno 3 minute da skužim koliko je savršen, to vam je jedan od onih pasa iz komšiluka kojima se uvijek divite jer znaju sjest, leć,
ne vuć na povodcu, 
slušaju i gledaju u svog čovjeka ko u božanstvo.
I u #loptica 
Super je sa drugim psima, ne zanimaju ga skoro uopće, on samo želi imati ispunjen život
i kako sam kaže: ležanje nikad nikog nije nahranilo 

Rođen je 2013. što mu je dalo taman dovoljno vremena da ga prođu sve one pubertetske grozote i da shvati šta želi u životu 

A želi vas
i želi #lopticu

Dakle, da ne duljim;
Ja se zovem Biga i ne znam zašto se samo ja moram predstavljati, nije da ćete mi kao ono, i vi poslat svoje životopise pa da ću i ja moć birat,
šta ja znam kakvi ste vi, možete se ko najskuplje cvijeće prodat ovim mojima u Azilu pa da ne bi bilo,
izvana cvećka a iznutra zvečka,
znaaam ja take, 
al ajd.
U ovoj fazi upoznavanja nema mi druge a i red je da vi saznate šta ste sve ove mjesece od ožujka 2018. (kad sam se rodila) 
propuštali!

Dakle, ja Biga, pri punoj svijesti i pameti
izjavljujem da sam ljepuškasta baš,
mislim ne zam šta vi tražite al kladim se da kad bih ja mogla vidit vaše fotke, da pitanje bil imala čime bit impresionirana 
Onak sam baš na taman stasa, prosječne visine (vi bi rekli srednje visine), živim s Dogijem 
a on vam je, mogu vam otvoreno priznat - prilično fasciniran mnome! 
Znadem na povodac, hodam uz nogu, nisam nasrtljiva nit pretjerano proždrvljiva,
ponekad se odam sitnim strastima kao što je žvakanje igračaka ili neke poslastice
al nije da ne mogu bez tog! 
Štoviše, disciplinirana sam i brzo učim
što znači da sam prilagodljiva.
Od rekreativnih sportova najviše volim šetnje prirodom a u zadnje vrijeme isprobavam i plivanje.
Za društvo najviše preferiram ljude pa onda muške pse, 
a i s mačkama se mogu podružit ak su pristojne 

Od stvari koje bih nadodala jest da se moje ime iliti Biga izgovara sa kratkim uzlaznim I,
da volim mnoge stvari koje vole mlade
al to ne znači da sam ista ko ostali,
naprotiv, vrlo sam svoja! 
Više od svega voljela bih imati samo svoje ljude,
neke s kojima bih se kužila 

Opet malo Madre 

Nije se poza baš puno promijenila, znam
al kad živiš 10,11 godina na lančugi, privezana iza neke šupe
da te nedajbože vide komšijska djeca
da se nedajbože ne uplaše.
Premda bi se trebala plašit, o itekako bi se trebala plašit, samo ne tebe naravno, prave babaroge i bolesnici u velikoj su kući, tamo di se dobro jede i živi i di se boga ne boji.
O, opet sam se usekirala a nisam htjela,
samo sam vam htjela malo pokazati Madre opet
jer znam da vama to što je polućelava, bezuba, stara i prepuna rana iz prošlog života,
vama znači samo to da je Madre žrtva
koja ima priliku za...evo ne znam ni za šta točno.
Ne znam šta ona očekuje, očito ne puno toga 
jer još uvijek je ppreplaha, submisivna, povlači se svuda gdje nalazi zaklon (ne od kiše...)
a ne znam ni što da ja očekujem
jer Madre će dobiti onoliko koliko joj netko poželi dati.
Mi smo joj dali azil,
zbog nas će dobit svu potrebnu medicinsku njegu,
samo kolko to znači...
kad znam da može puno više
samo što to "puno više" nije više u našim rukama
nego u rukama nekoga tu među vama,
nekoga tko će ovu savršenu pasicu
znati voljeti
i zbog koga će njeno srce znati
ozdraviti.

Pliz ako čitaš ovo javi nam se u inbox.


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.