Pa ono!  

Naš savršeni mali Deni boy 

Savršen čak i u kadi 

(boljeg psa, a ovdje je žešća konkurencija, nećete naći!)

Deni, za sve koji ne znaju, premda pretpostavljam da je malo takvih, ima cushingovu bolest. To je bolest nadbubrežne žlijezde, neizlječiva al se može držati pod kontrolom jedino što je skupa terapija odnosno najveći dio novaca otpada na konstantne pretrage
jer je jako bitno držati bolest pod kontrolom.

Deni ima kratke nožice, svega nekoliko kilograma i svega oko 3 godinice 

 


Ovo je rijetkost,
to da se Tina smiješi.

Možda je nekim dijelom sebe,
nekim malim komadićkom sebe koji još uvijek ima vjere...
e možda je baš tim komadićkom sebe pomislila
da ako pokloni osmijeh
da će joj on pomoć
odvest je odavde.

Jest, Tini je baš teško u Azilu.
Teško, baš teško joj je pala gužva, strka, buka.
Neki psi teško podnose sve ovo,
jer dovoljna je trauma napuštanje,
pa onda kad joj dodaš još i Azil...

A ona...sva plaha, dobra...sjetna 
i tuguje (baš vidno) za nekim ko nije zaslužio to srce njeno dobro. Takve pse mi je baš teško gledat u Azilu,
takve pse treba što prije vadit iz Azila
jer takvi psi nisu u najljepšem Azilu u Hrvatskoj
nego su u zatvoru.

Ako vam kažem da osim te tuge nosi i privrženost ko vrlinu, i dat ću joj da je pokloni nekome ko se neće poigrat pa ostavit
nego nekome ko će bit dobar čovjek dobrom psu,
ako vam kažem da je rođena tek 2018. i da mladost u njoj
želi vjkerovati ponovno,
ako vam kažem da jedva da ima 12kg i da taman stane u krilo,
ako vam kažem
da u Tini možete imati odanost i ljubav,
hoćete doć upoznat ju?
Izbavit ju?

Pliz, malo je stvari koje trenutno toliko želim...


A sada netko tko (pre)dugo čeka gospoju Sreću,
netko sa dušom vječitog djeteta,
najljepši Petar Pan ikad,
naš Bronx. 

Mislim, baš nije imao sreće do sad, baš nije.
Došao kao beba u Azil,
i to jadna ostavljena beba prepuna buha
i s alergijom na buhe, 
smanjenim imunitetom,
al s vječitim osmijehom..(to mi je baš onak famozno kod njega!)
pa udomljen, pa odlučili da se više ne vole,
pa se rastali,
pa Bronx opet dođe u Azil...
meni puklo srce,
a on se, srce moje lijepo, on se i dalje smiješi! 

Smiješi se dušom koja je ljepljiva sva od zaljubljenosti njegovih, jer on se smiješi svima,
psima s kojima živi,
macama s kojima ne živi al volio bi. 
djeci koja ga često u Azilu šeću, s njima se jaaako dobro kuži,
i s njima bi volio živit!
Smiješi se povodcu kad ga vidi u mojoj ruci,
smiješi se jer ima nade.
(a ja često u zadnje vrijeme u teškom deficitu pa se zakačim malkoc na Bronxa i znate šta? Uspije i mene nasmiješit  )

I tako, tražimo, opet tražimo nekog iz ekipe Izgubljenih dječaka, nemora ni bit dječak, bitno da pozna Petra 

Al da ne kompliciramo, javite nam se u inbox ako vam je ova fotka malkoc okrznila srce; čut ćete da je Bronx rođen 2017., da je pas srednje veličine, onak čak omanji, taman za stan i djecu (dobro odgojenu  ) i da ga možete 
doći uživo upoznati, prošetati..svaki dan!
Dodat ću još koju sliku u komentar pa da vam srce totalno odlijepi 

 


A daaaaj, 
jel se sjeća netko kerećeg lika iz crtića Kakav nered? 
E TO vam je Žani!  

Totalno je smiješan, izgleda kao da je netko malokoc popio i raznježio se dok ga je sastavljao 
Te predivne duge uhice, duge nogice
i predivan zaigrani karakter koji nam tek otkriva čudesa kako se upoznajemo,
a ja ću vam sad pokušat ispričat,
kolko se to riječima da,
o tome kolko smo upoznali Žanija
i kakav je on zapravo pas! 

Istina je da smo ga jedva uhvatili! BIo je toliko gladan
da je u Sarvašu ušao u nečije dvorište i skoro ubio jednu kokicu al smo ga na vrijeme spriječili u tom,
bojao se ljudi ko vrag tamjana.
Jeeedva smo ga doveli u Azil,
i onda shvatimo da se radi maltene o bebi (rođ u veljači 2019.)
pa onda shvatimo da se radi o bebi
koja ima nevjerojatno brz i efikasan mozak,
što će reć da je pametan za nepovjerovat!
(dođite u Azil, demonstrirat ćemo vam!)

Dadosmo mu ime Žani 
Otimao se povodcu ono...5 minuta, i odma je skužio da je to super stvar, da znači slobodu! 
Okej, nije baš 5 minuta trajalo
al uz malo truda puno tog se može.
Žani ne samo da je u ovih mjesec dana naučio na povodac nego je naučio
Sjedi, Lezi, Hop preko klupe,
naučio se maziti,
naučio mirno ležati u boxu dok netko ne dođe po njega,
ma naučio toliko stvari koje s nekim ljudima ne bi mogla
pa da dajem sve od sebe 
A sa Žanijem...sa Žanijem je sve lako! 

I nemogu vam to sve što sam vidla i naučila o njemu uopće pomirit u jednu sliku, 
na tren je totalno Kakav nered, kad se krene igrat, gurat ti šape u usta, kad je sav sretan kao beba (što i jest!)
i na tren je totalno gospon ker!
sav fin, šeta uz nogu, sluša. sjedne kad mu kažeš (pa se nekad pravim važna pred posjetiteljima  )
ono,
baš baš je savršen.

Et, a sad vi kak oćete al ja bi požurila po njega! 


Izabrala sam Nolin osmijeh za ovo jutro
zato što znam kakva čuda može učinit 
smrznutim kostima
i smrznutim dušama 

Kad sam upoznala Nolu smrzla mi se duša
jer je ostala zavezana u jednom dvorištu jednog čovjeka, njenog čovjeka 
kojeg su odvezli jer je bio teško bolestan. Smrtno bolestan, poslije sam saznala.
Nolu su tada jednostavno svezali na lanac na tom istom dvorištu iz kojeg su njega odveli
a njoj donosili hranu i ponavljali kak ne znaju šta bi s njom.
I tada,
ono čuješ potresnu priču, staviš nju u centar te priče, 
srce ti se ospe onak ko pješčani sat,
a ona,
ona se nasmiješi 
I povjeruješ joj u sekundi, stvarno povjeruješ da tajnu svemira, tajnu svega onoga što je dobro
drži ova gospođa keruša, i to baš tu između zuba, tu u ovome osmijehu 

Eee šta su ti psi, 
šta je kereća duša
nesposobna da zamjera,
da mrzi, posvećena samo trenutku
i sposobna da iz njega izvuče najviše!
Naravno da onda poželim naći joj neke dobre ljude koji će znat bit zahvalni univerzumu što imaju takkvoga psa
čiji osmijeh grije dušu 
Al ugrijat će vam i košćice jer je Nola jako mlada (rođena kao lav u 2018.) i voli gimnastiku 
A voli i svoju kumu Veselka Lesic Polic <3 kojoj ovim putem šalje najveći osmijeh (ostali nek ne zamjere  )
ipak
onaj najnaj osmijeh
čuva za one koji će znat ugrijat
i njenu dušu 

 


Ma gle nju maju maju maju Dogicu  

Jes, takva je, odma izaziva uzdahe, tepanja,
maženje i neodoljivu želju da je povedeš kuć,
sve što trebam zapravo učinit jest dovest vas u Azil
pa da ju sretnete uživo
jer teško da ćete onda odoljeti 

A sad slijedi nagovaranje da dođete u Azil 

Prije nekih mjesec i nešt doslovce smo je uhitili na Jugu, uz policiju i sve to, ono baš po peesu jer je živjela u čoporu pasa u dvorištu iz kojeg je njen deda otišao u dom,
sin ju samo hranio,
ona nekastrirana pa se skupilo i društvo...
pa su počele drame. Počeli su izlijetati iz tog dvorišta i napadati pse, bicikliste, ma umislili su si da su totalno šerifi
u naselju.
I štaš, čim smo uspjeli (jer vjerovali il ne, nije da mi ne primimo pse u azil zato jer smo zločesti neg zato što ko i svi imamo neke limite, kapacitet)
došla ekipa u Azil,
uhićena 
I ako imate iskustva sa psima onda morate znati (slična je socijalna psihologija i u ljudi, mentalitet čopora)
da kad psima promijenite uvjete
oni se savršeno adaptiraju u njih!
Dakle...
Dogica je postala najsavršeniji pas na svijetu!
Ljude obožava, djecu posebno! Dali bismo je bez beda u obitelj s djecom (naravno lijepo odgojenom  )
a mi stvarno pazimo na takve stvari.
Postala maza broj jedan, najbolje društvo u šetnjama,
malecna je pa je stalno po krilima,
ma ono baš je pas za poželjet 

Dogica je rođena 2018. skumila se sa Mia Kuzmić
i strpljivo vas čeka u Azilu,
naravski možemo se čut i u inboxu
al morate je doć upoznat, garantiram zaljubljivanje 

 


Ona živi u Azilu...
i ona se smiješi... 

Ona se uvijek smiješi,
ona se zove Luana i dam se kladit da je nekakvim vilinskim poslom
tu dolje na zemlji 

A da je tu dolje na zemlji često i zaboravim
dok me ponekad taj vilinski prah ne zasvrbi u nosnicama kad prođe kraj mene
pa se okrenem i vidim ju - kako se smiješi 

Najlakše je zaboravit te koji nikad ničim se ne guraju,
koji pristojno čekaju svoj red za večeru,
svoj red za šetnju,
svoj red za ljubav.
I kad stojim i hranim ih,
stavljam im ogrlice, provodim udomitelje kroz Azil...
tu i tamo stvarno mi bljesne onako u ćoši oka,
Luana se smiješi 

I pokažem ju, mnogo puta
pogotovo onda kad bi ljudi voljeli da pas njihovih snova bude miran, dobar, poslušan, pomalo plah srnećeg pogleda,
manji rastom...uvijek pokažem nju.
I nikad je ne izaberu.
Meni slome srce
al ona svaki put, ak ništ drugo a ono za trud
mi se nasmiješi 

Ta nenametljiva ljepota
koja tolikom lakoćom postoji...
ne mogu vam to riječima uopće opisati.
Ja takve zovem Vile Azila.

A ova vila rodila se jedno jutro 2018. dok su prvi tulipani pred Azilom cvali.


Aj pliz mi recite
al evo stvarno mi recite jel moguće
da postoji vrsta koja toliko, al toliko radosti 
donosi čovjeku?

Kako ne bi moglo bit moguće,
pa evo je!  
Pas. Ćuko. Đukac. Kerovac.

Otklanja umor, prevenira srčane bolesti, produžava 
životni vijek.
Sluša kad niko ne sluša, najbolje tješi,
smije ti se premda ne znaš ni jedan vic ispričati,
raduje ti se premda dolaziš kuć slomljena 
i nadrndana,
voli
bez obzira jesi li zaslužila.

Ovo je Dabi.
I sve to može.
I zna.


Ovo je Dabi, rođena u znaku blizanaca prošlo ljeto,
2018. kad je i stigla u Azil
i nosi sunce u očima 
Do dana današnjeg nisu joj se oči srele s onim pravima
pa tražimo nekog ko nosi sunce u očima 

U komentar ću vam stavit još slika, da vidite kolko je sva lijepa, kolko je vita,
kolko zrači, kolko se naslanja,
veseli...
Jedva čeka da nekom bude lijek, utjeha, radost.


Jako mi je Čarli ispao lijep na ovoj fotki,
jelda? 
Pokažem je Steli, kao "ajd da pokažem ljudima kak je sladak"
a ona doda "budeš li pisala o njemu napiši da je mazni zlotvor" 
E pa sad.. 

Meni ga malo žao jer je odmah po dolasku u Azil dobio status specoša,
što je u neku ruku u Azilu super status jer ti se onda svi posvećuju malo više neg drugima,
to znači da imaš special needs 
Al u drugu ruku znači i da tražiš specijalce međ ljudima,
za udomljenje mislim,
pa ti je odma potraga vrlo vrlo sužena,
da se ne lažemo.

Evo što specijalno Čarli traži u ljudima. 
Ono što mi znamo jest da je Čarli u jednom trenu, u starosti od nekih 10ak mjeseci bio izbačen na ulicu (dogodilo se to negdje u ljeto 2017.), možda je i bio izbačen zajedno sa Garčijem, ne zna se pouzdano, al su zajedno pronađeni, najbolji prijatelji i najljući neprijatelji. (ah ti frajeri!)
i tako su nam i došli u Azil,
jedva su prošli kroz kapiju
odma se pobili.
Pa onda strah od povodca, od ljudi, mi nemamo mjesta da ih odvojeno negdje stavimo, i ovaj box što im pretvorismo u dom
jedva izmislismo,
i tak...baš je bilo jako čupavo prvih par mjeseci.
Al uspjele smo, odnosno naše dvije volonterke dale su si u zadatak dolaziti skoro svaki dan i učiti ih prvo na ljude, pa na ogrlice, pa na povodce pa onda naposlijetku i na šetnje,
i sve su svladali, obojica! 
Znači trebalo je samo strpljenja.
Probali smo ih upoznavati i s drugim psima,
al ma jok!
Nismo se baš usudili kockati s tuđim životima,
zato je Stela i rekla da je zlotvor,
al rekla je i da je mazan zlotvor! 
Što znači da se na ljude totalno navikao!
Potreban mu je netko tko će strpljivo ga učit dobrim stvarima,
nije ih Čarli imao puno u životu pa da ih odma može prepoznat,
potrebno je malo uvjeravanja.
Mi bi bili sretni da taj netko nema drugih životinja sem njega 
Ne bi možda ispalo dobro, a možda, ukoliko pričamo ne samo o strpljivoj osobi nego i onoj sa iskustvom,
možda bi Čarli naučio dijeliti,
samo eto potrebno mu je da taj netko to razumije.
Nama je potrebno da naš specoš ode iz Azila pa da dobijemo malo vjere i nade s kojom ćemo još dugo raditi
pa da njegovo mjesto dobijhemo novog specoša
koji nam možda opet pomjeri u glavi
neke spoznaje 
A Čarliju je potrebno da ode iz Azila
jer smo mu mi dali kolko smo imali
i mogli,
njemu to nije dovoljno,
on je mlad, željan
i zaslužio je, uostalom, sve ono o čemu im pričamo dok im čistimo, dok šetamo dolje ispod Azila,
sve ono čime im punimo glavu
otkad su došli k nama.
A to je vječit san o dobrim ljudima,
vrijeme je da i Čarli sazna da to nije samo
bajka.


Stvarno liči na Montanu pa me malo streslo...

I kad vidim taj pogled... 

Ugl zove se Tesa. Nikad do sad nije bila voljena
i to me toliko rastužuje da vam ne mogu opisati.
Baš to mogu pročitati iz njenih očiju,
to koliko je spremna dati se 
i onda mi srce puca 
zašt još nitko nije uzeo njeno srce kad ga tako spremno daje?
Divna je s ljudima, al stvarno stvarno divna 
i učas biste bili u velikoj ljubavi,
bili biste nekom najnaj osoba na svijetu!
Zar to nije nešto o čemu svi sanjamo? 

Tesa je, kao što već napisah, divna s ljudima, sa nedominantnim psima okej, ima oko godinu dana i nestrpljivo čeka da nam se javite u inbox pa da poruka ovako krene: "dobar dan, mene zanima Tesa..."


Keruša, majka, kraljica 
Priziva sreću s tim brčićima neodoljivim 

Volim kako se smije,
i kako se češlja u stranu, 
kako visoko laje, pa iza svakog pištanja zabaci glavu iza, sva bitna.
Takve su te najmanje, vrckave pametnice.

Treba malo vremena da steknete njezino povjerenje, ali svaka sekunda koja prođe bit će korak bliže zaljubljivanju 
I nemojte se zezat, pa propustiti priliku za upoznati ju!
Snježana je rođena krajem 2017., brižna mama 6orke, plan joj je imati udomitelje u isto vrijeme kad i bebice, pa da odu svi u isto vrijeme, nitko ne ostaje tužan 
A ona kad si nešto zacrta, zapišti, zabaci glavu iza,
onda i bude tako 

 

O pogleda li moćnog!
Prostrijeli drito do žice, pa venama zasvira već poznatu melodiju, zapleše uz srce.

Kako kome, jel 
Na ulicama je recimo sijala strah, a u Azilu postala miljenica šetačicama i šetačima 
Zove se Vega, '17 rođena, al po meni je Klaunica 
U bazenu izvodi takve akrobacije da bih cijeli dan mogla provesti samo gledajući u nju, u divljenju i umiranju od smijeha.
Kes razvuče od uha do uha toliko da jednim pogledom možeš bacit oko i na karijes mogući i krajnike.
I skoro uvijek se smije (osim za osobnu, to su ozbiljne stvari )
Kako zakon nalaže, udomljava se isključivo osobama starijim od 21 godine, nekažnjavanim, kao jedina životinja u kućanstvu.
A Vega nalaže da se udomljava isključivo osobama koje će se smijati često kao i ona, 
koje vole ludiranje u vodi, šetnje do preksutra i koje žive za igru bez granica. 
Nije zahtjevna, samo zna što želi 

 

Evo psa kojeg ćete obožavat!
Kad vam kažem! 

Kad ga vidite kolki je vjerojatno ćete napunit gaće
al kad ga upoznate...ma ima da ga voliiiteee! 

Dali smo mu ime Tornado.
Et, dva tjedna kasnije ja kažem da smo totalno al totalno fulale ime jer Tornado je sve samo ne tornado,
on je veliki pas (mada se stisnio za fotku, da se ne uplašite na prvu  ) sa velikim manirima, 
oduševio nas!

Kad sam ga prvi put šetala već sam bila umorna i kontam jao sad će me ovaj provozat još do Drave i nazad,
kad ono ispade najljepših pol sata tog dana! 
Ja ga cimnem na povodcu a on stane!
Ja u šoku! 
Uglavnom jako lijepo smo se prošetali par puta, iznimno je poslušan, ne vuče, 
toliko je drag i mio
i et, zove se Tornado 

Al možda mu je ima dovoljno zvučno pa ga zapamtite?
Pa vam onda kroz uvo uđe, pa sve mic po mic žilicama do srca...pa dođete po njega? 

Pa da, možda vam samo treba prvo uć u uho.
Ok.
Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado Tornado 

ušlo? 

A vid ga! Vid ga što mu je teško bilo FOTKAT SE!!  

eeee crni Prle, crni sine! 

Al to vam je Prle, pa naravno da je nekom ko se rodio prošle godine (2018.) smor stajat mirno za neku kao fotku koja će ti kao pomoć jako u životu....
Ma on je tip od akcije, dajte mu 10 minuta nasamo s potencijalnim udomiteljima
i ono...nema više brige 
Igra, sunce, trava, voda, kerovci, ljudovci...to su stvari oko kojih se vrti sunce, tvrdi Prle,
ko drukčije tvrdi taj jednostavno ne zna! 

Et dragi ljudovci, mlad ko ruža, lijep ko slika, dobar ko kruh!
Boljeg i veselijeg nećete naći
pa ni svijećom da tražite 

A još i impozantnog izgleda, pa ima da budete hit skupa! 
(dodam još koju fotku u komentare, čist da vas dodatno uvjerim  )

Kume to sve već znaju, zato ga i vole 
Jel tako Anamarija Amlica Levak i Otilia Široka

Ja se nadam da u tom pravcu, baš točno u tom pravcu,
iznad naših glava, gore visoko po topolama, tamo di se amela doselila,
e da je tamo baš neka ptičica,
možda ptičica gatalica sjedila na grani
pa Zef ne samo da nije mogao skinuti pogled s nje
neg i sve ono što je čuo taj dan
je bilo...
sve ono za šta se živi!

A zato smo i fotkale, zato smo i bile strpljive, hvatale kad je sunce na taman, zelena za pozadinu na izvolte
a Zef raspoložen i kooperativan 

Možda je ta ptica gatalica tu večer obećala Zefu neke lude stvari, možda mu je obećala nekoga od vas,
možda mu je ispjevala boju vaših očiju, ton glasa,
odala pokoju tajnu iz vašeg djetinjstva i on vas možda već i sad voli.
Možda će vam, ko u nekom filmu trebat život il dva da shvatite da njega tražite, 
a možda, samo kažem,
vam ne treba ni neka tamo ptica gatalica nit neki filmovi od kojih se plače,
možda sasma, onak narodski rečeno, opandrknete od ljepote
čim vidite ovu fotku
i odma nam se javite 

Zef bi bio presretan! 
A tek mi! 

Et, dodat ću da svatko je gospodar svoje sudbine osim naših sirotih kerovaca jer za njih odlučujete vi,
a vi ak dobro krojite svoju onda ćete znat šta vam je činiti 
(inače postoji veeelika šansa da u budućem životu budete ker, i šta ak vas napucaju pa postanete i azilant?  )

Moram nadodati jer to mi je dužnost, da je Zef rođen tamo negdje oko Dana zaljubljenih ove godine, 2019., da je šašav ko i svi mladci al drag i čiste duše, ko svi kerovci 
Srednje je visok, i to ga baš briga jer čak i tolki
tvrdi da može dat pusu ravno u nos
svakom ljudskom čeljadetu (ukolko taj isti to i zasluži, naravski  )
Volio bi imat jednu kumu il jednog kuma, jer u Azilu vam je ko u školi, svi ga zezaju što mu niko ne želi biti kumom...pa ono...javite se čim prije u inbox pliiz 

A za udomljavanje, predlažem upoznavanje u šetnji, kod Azila,
pokazat ću vam baš to drvo ispod kojeg smo ovo fotkale,
a sigurna sam da će se iz krošnje tad smiješit i ona ptica gatalica,
a Zef će se
smiješit još više! 

 


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.