Dok vam ovo pišem čekam Janju da stane ispred moje kuće u hrvojevom autu i želim je pomaziti da zna da su sve moje molitve s njom, i da zna da se MORA vratiti iz ZG i da mora ozdraviti.

Jer inače ni ja neću ozdraviti.

Znate kako smo stigle do ovdje? I Janja i ja.

Ja sam stigla u Azil jeseni 2007., o tome već puno znate, a Janja je stigla u isti Azil samo malo nakon mene. I o tome ne znate ništa. I zbog toga u ovome trenutku nemam jedno srce.

Već milijardu komadića istoga.

Moj azil i Janjin azil

su dva različita azila.

Iz moga azila uvijek je postojao put onamo gdje me netko čekao, gdje su moje suze vrijedile, gdje me se tješilo.  Da bih ja smogla snage za svoje sutra u azilu.

Janjin azil je bilo konstantno iščekivanje svega ovoga što ja imam.

Janja živi u azilu tri i pol godine. U te tri i pol godine Janja je preboljela teški dermatitis (već oboljelu, staru svega 4,5mj pronašli smo je na smetlištu 300tinjak metara ispod azila. Da, takvu sudbinu su joj odredili ljudi koji su se usudili jednom, nekada, nazvati se njenima. Želim im sve najgore u životu.) Izliječenu ( a puno smo se trudili oko njenoga izliječenja, i stvarno nam se Nanulica uvukla svima polako,ispod kože pa venama ravno do srca) smo je uspjeli i udomiti. Ali naša Janja vam je poseban pas; posebna po tomu što svoje srce ne poklanja tako lako, i ovoga puta odabrala je ne pokloniti ga tim ljudima, jer, pomislili smo, već ga je poklonila nama.

I Janja se sretna vratila u Azil. Znam ja da Janja nije bila sretna što se azilska kapija opet zatvorila iza njenih leđa, ali sam znala da je sretna što NAS vidi.

Jel znate da se Janja zna smijati?

Koliko puta smo svi umrli od smijeha kada bi Janja preplašila nove volontere ili posjetitelje kada bi se iskesila, a mi morali objašnjavati da je Janja poznata po svome osmjehu kojim želi dobrodošlicu u svoj azilski klan J

I znali smo da se Janja vratila u Azil ne zato da ostane u njemu nego da s  nekim od NAS ode kući.

A mi svi već imamo pune kuće, i uvijek netko bolesniji i ovisniji dobije tu sreću,

Prije nego Janja.

A kada mi pričamo među sobom, kao: kada bi sada imali mjesta u svojim domovima, ili „kad kupimo kuće“ (ah, taj poznati san svakoga volontera ;) ) i kada spominjemo koga bi najradije poveli sa sobom, uvijek je Janja u tim našim planovima.

Ali, kad, Janjo, mi nikada, vjerojatno nećemo imati novaca kupiti kuće…

Neke pse nismo stigli ovoliko zavoljeti. Janju jesmo.

Dok vam ovo pišem odlučeno je da će Janja tek ujutro na vet. Fax u Zg, jer nam ne mogu napraviti sve pretrage do ujutro. Goran, dr.vet. iz vet. ambulante Doolitle kojemu smo doveli Janju jučer ujutro nakon što nije mogla ustati na noge, i nakon što smo ustanovili da joj je puls 20 (!) uspio je stabilizirati njeno stanje, ali nema sve ono što je Janji potrebno da je se izliječi.(iako je stvarno SVE napravio što je bilo u njegovoj moći) Goranu hvala od sveg srca što se brine o Janji kao i da je njegova obitelj.

Ujutro u pola 6 Janja će krenuti u Zg po svoju šansu, mi smo već odlučili, da ćemo se držati i najmanjih mogućih šansi, odnosno da ćemo učiniti sve što će Janji jednom vratiti osmjeh na lice.

Vas, sve molimo, da nam pomognete sretnim mislima. one koji mogu pomoći financijski u njenome pohodu molimo da stanu uz nas i odreknu se jedne kave kako bi se Janja opet smijala.

Proteklih dana spasili smo mnoge pse, neke od njih još uvijek spašavamo,  (o tome će te sigurno čitati u jednoj od Kedika čim skupim malo vremena napisati vam je), i zato nam treba pomoć, jer ne želim niti Janji niti nekome drugome psu koji je tek dobio ime, i kojega smo tek zbrinuli, oduzeti šansu jer nemamo tih prokletih novaca koji bi im možda spasili živote.

Imajte na umu da su naši psi naša obitelj, a mi njima jedina na ovome svijetu.

Za sve koji žele i mogu pomoći: udruga POBJEDE ; PBZ 2340009-1110405854;

( za uplate iz inozemstva: HR88 2340 0091 1104 0585 4, PBZ d.d., 10000Zagreb, Račkoga 6, Croatia, swift code: PBZGHR2X ).