Kumstva

Za sve kojima je Azil predaleko i/ili nisu u mogućnosti doći mogu postati KUMOVI/E!... Pročitajte više!

Tragedija ne bira mjesto i vrijeme.

Samo ne znam kako izabere glavne protagoniste svojih kreacija.
Upoznajte Mirnu, Mirna od večeras ima nas, i jako lošu dijagnozu.

Večeras smo opet hodočastili jednom baranjskom šumom, izašavši na dojavu
gdje smo u kanalu usred ničega pronašli Mirnu čije oči, kao 2 mala lampiona u mraku su nas spustile u kanal iz kojega smo jedva i same izašle.
Hitno smo je prevezle u Osijek na veterinarsku obradu.
Prognoza je stravična; najvjerojatnije
prijelom kralježnice.

Eto, muka mi je više od prokletih ljudi koji žure na posao, na večeru, pa onda usput
udare nekog psa, učine od njega invalida za cijeli život,
i onda..
..samo produže na svoj posao, večeru, u svoj udobni mali život.

Sutra ćemo imati rtg i potvrditi ( ili dajbože opovrgnuti ) sumnje u lom kralježnice.
Bude li potvrđeno, Mirna će za Zg.
Mi vam obećajemo da ćemo dati sve od sebe,
a vi nam obećajte da ćete nam u tomu pomoći!

Žiro na koji možete uplatiti za Mirnino liječenje (eh da, Mirna je još i u tjeranju, ima rane na šapama, i repu) jest IBAN HR8823400091110405854 ( za uplate iz inozemstva - swift code: PBZGHR2X ), s naznakom za Mirnu.


Kad se uđe u Azil, pa prođe Prvo dvorište,
pa skrene lijevo pored Bucinog boxa, pa otvore vrata,
prođeš kuvaricu dana i tamo, treći Otvoreni box s lijeve strane, tamo živi Mašenka.
Slikala se Mašenka za ovogodišnji kalendar, i žao mi što u tom njenom azilskom domu
nema mjesta da joj okrenem baš tu njenu stranicu, zakačim ga i da bude travanj cijelu godinu.
Da bude zeleno, žuto, toplo i proljeće cijelu ovu godinu.

Njen cimer zove se Lega, zapravo se zove Crnin prijatelj, al ne moš takvim imenom nit tepat nit viknut keru pa smo skratili u Lega :)
Lega mi je sve draži, sve teže podnosim njegovo starenje u Azilu.
Sve je nježniji, lakši, sve teže brojim mu sijede oko njuške, zabijelila je cijela.
On je stigao u Azil prije mene.

Pored njega, s lijeve mu strane žive Bobi i Vikica. Vikica je oduvijek u Azilu,
Vikica voli rijetke ljude, u šetnju uvijek ide s Inom, ponekad ide i samnom.
Onda se uobrazim ;)
Bobi je stigao nakon što je preminuo onaj koji je brinuo o njemu,
kako to uvijek ide – svu imovinu preminuloga imao je tko naslijediti,
oko toga su se pobrinuli, o Bobiju se nisu željeli brinuti.
Stari namještaj, onaj iz prve sredine prošloga stoljeća koji više nikomu nije bio privlačan niti upotrebljiv završio je, prije nego li se kuća preminuloga prodala – na smetlištu.
Bobi je završio u Azilu.

Astor bi recimo mogao knjigu napisati na temu “kako postati, biti i opstati kao višak”.
I Divljakuša Jr., Astorova cimerica mogla bi ilustrirati istu tu knjigu.
Eto, i oni su psi kojima je društvo pišući Zakon o zaštiti životinja (smiješnoga li naziva, kada znamo što sve u njemu piše) predvidio rok od 60 dana, a oni žive nakon tih 60 već mnogo dana,
i nismo ih ubili kako bi baš u njihov box uselili neki novi nesretnici sa novim rokom od 60 dana.
Jer znate, društvo se želi riješiti nesretnika, kako god, pod bilo koju cijenu, lako je kalkulirati tuđim životima.
I Astor i Divljakuša bili su jednom samo “komunalni problem” jer su “veliki” pa veliki ljudi strahuju da će im veliki psi izjesti djecu, pokidati auto udare li na cesti u velikoga psa, a i nije baš lijepo vidjeti velike pse po gradu kako tumaraju gladni i žedni, jel.
Pa dajte, izgradili smo šoping centre, crkve, trgove, parkove i klupe u njima, igrališta i milijardu birtija.
Nepoželjno je izgledati u takvome okruženju gladno i žedno.

Nakon što pomazite Astora, samo se izdaleka podivite Divljakušinoj ljepoti (ona ne prilazi blizu, malkoc joj se ljudi, znate, gaduckaju ;) ) pa prođete Bobija i Vikicu, pa Mašenku i Legu, možete zastati ispred Žarkovog i Andreinog boxa.
Imate li išta u džepu što bi se dalo pojesti ovo dvoje ćete obradovati najviše na svijetu :)
Čak Andreina fizionomija to pokazuje na prvu ;)
Žarko je malkoc nervozan tip; ne kuži šta tu više radi, pored svih tih ljudi (volonteri izračunaše da ta brojka i do tisuću godišnje seže)  koji hodočaste Azilom u potrazi za najvjernijim prijateljem sebi.
Jedna, ta nesretna noga je kriva, misli Žarko, to što se malkoc nakrivila pa sad svi ti ljepotani i ljepotice koji dolaze po pse ne mogu uzeti maloga psa kojemu je jedna noga malkoc se sa ostatkom tijela posvađala pa skrenula (al samo malkoc ;) ) udesno.
Andrea je također malkoc nervozna, niti jednu cimericu dosad nije istrpila pa je logičan izbor bio da dobije cimera :).
I savršeno se slažu, ko bi reko čuda da se dese ;)

I poljednji u nizu Otvorenih boxeva nastanjuju Minka i Miladin.
Minka je nevjerojatno nepovjerljiv pas. Došla je u Azil sa braćom i sekama, i sa mamom jer je “čovjek” pod čijim balkonom je majka Magdalena iskopala rupu i rodila svoju djecu prijetio (a vrlo ozbiljno smo ga shvatili) da će ih sve pobiti ne odvedemo li ih.
Pobiti.
Kao da je ubojstvo iliti oduzimanje života samo nešto što možeš jedno popodne učiniti između 2 obroka, između šetnje sa unucima i dnevnika u 8.
Nema, vjerujte, više komadića kvadratnog ove kugle zemaljske gdje možete biti na miru, slobodni, i da vas ne mora biti strah.
Jok, to ne postoji.
Majka Magdalena davno je nečija i sretna, Minka nije.
Niti nečija, niti sretna.

Miladin je iz Gunje.
I da sada prestanem pisati o njemu vi biste sve znali, jel tako?
Al neću, pisati ću da se ne ponovi.
Ne mislim na poplavu
nego na Gunju.
Miladin je spašen tek 14.ti dan nakon što je Sava odlučila da bi tamo sve trebalo ispočetka,
i dužina njegovoga lanca bila je taman tolika da je on svih četrnaest (!) dana stajao na posljednjoj stepenici “njegove” kuće do koje je stigla voda.
Miladin je bio doslovce lud nakon spašavanja.
I sad je lud, al za šetnjom, gricama, za svojom cimericom,
Voli rijeku, uživa u šetnji do Drave, jedna rijeka mu je, kaže ponekad,
već spasila život.

Astor, Divljakuša Jr., Bobi, Viki, Lega, Mašenka, Žarko, Andrea, Minka i Miladin žive u Otvorenim boxevima našega Azila u kojemu ne ubijamo pse.
Taj naš Azil koji ne ubija pse ne vole veterinarske inpekcije.
Ne vole ga  lobiji koji od napuštenih pasa prave biznis, ne vole ga ni ljudi koji vole te iste lobije.
Ne vole ga oni koje ti isti lobiji dovode na političku vlast (ili joj se potajice nadaju).

Ko ih sve jebe.

Volimo ga vi i mi.

Pa da vidimo tko će učiniti Astoru, Divljakuši Jr., Bobiju, Vikici, Legi, Mašenki, Žarku, Andrei, Minki, Miladinu, i svima ostalima koje mi volimo, nešto nažao.

Ajd baš da vidimo,
jel tako?

 



Nives je kujica sa čepinske obilaznice koju smo (zajedno sa sestrom joj koju još nismo uspjeli "uhvatiti") koja je danima stajala nasred obilaznice (u trokutu oko kojega se 3 brze ceste isprepliću) i koju smo
"uhvatili" tek kada ju je udario auto.
Onaj tko ju je izbacio nasred brze ceste imao je valjda "meko srce" pa nije to mogao učiniti sam
nego je njenu smrt ostavio drugima u zalog.
Muka mi je više od takvih monstruma zamaskiranih u ljudska lica,
i mogu samo reći - dabogda jednom i za njega morali praviti aukcije.
eto.
(da, i nama nekad prekipi)
Nives je preživjela izbacivanje, obilaznicu, auto.
Sada je na našoj skrbi, kod volonterke koja se trudi i oko vidljivih rana
a i oko onih
nevidljivih.
Naravno da bismo najviše na svijetu voljeli preskočiti Azil i pronaći joj
anđela zamaskiranog
u ljudsko lice.
A do onda Nives treba na još jednu operaciju kojom će joj se odstraniti femur kosti kako bi mogla čim prije prohodati
jer njena zdjelica slomljena je na milion komadića,
baš kao i njeno srce.
Slomljena čeljust se dobro oporavlja, Nives je skinuta s infuzije i sada sama jede :)
Za sada planirani veterinarski troškovi su oko 2000kn.
A na nama je da okupimo sve vas
koji se ne stidite raširiti svoja krila
kako biste pomogli jednoj
maloj
Nives.

 


Nevjerojatno je kako možeš nekoga zavoljeti u samo nekoliko minuta,
i to nisu bile one minute kad je pronađena u kanalu nepokretna,
jer tada je to bilo saželjenje.
Ljubav se rodila nakon što je preživjela prvu operaciju
(smrskanoga kuka) i kada je svim silama pokušavala
podići se na noge
samo da bi mi dala pusu.
A ja mislim da će biti dovoljno vam i fotku pogledati
i da ćete vrlo lako zamisliti ultra ljubilicu koja ne prestaje dijeliti puse :)
Eh ti psi, koliko samo imaju vjere u taj naš ljudski rod..
A Vladici je taj isti rod već poklonio jedno napuštanje
(vrlo vjerojatno zbog upale maternice), pa onda prometnu nesreću u kojoj joj je smrskan kuk i slomljena noga.
Jednu operaciju je već junački podnijela, i ja joj tvrdim da ima
mnogo ljudi na ovome našem svijetu (barem ovom našem ;) )
koji će joj pokloniti
te operacije i svu njegu nakon njih, jel tako?
I dobiti će svoju priliku i svoje super ljude,
i svašta sam joj obećala!
Pozivam vas da krenete, skupa s nama ispunjavati joj želje,
jednu po jednu..
Jel može? <3



naše Carstvo u drugarstvu novi je kalendar naših kerovaca, Azila za pse udruge Pobjede
kojim će oni probati skupiti pare koje im silno trebaju kako bi u 2015. napravili grijane boxeve! :)
Znamo da ga već tradicionalno volite, a mi smo već tradicionalno silno ponosni na njega! :)
Eto, baš zato računamo na to da će i ove godine krenuti na put po čitavoj RH, pa i šire ;)

Nakon promocije, kalendar ćete moći zaposjedovati u zamjenu za donaciju od 40kn.
Moći ćete ga pronaći:
OSIJEK:
- u Azilu :)
- u svim ograncima Gradske i Sveučilišne knjižnice
- u vet.ambulantama - Fury / Dr.Doolitle / Vet.stanica Osijek
- info pult Portanove
ZAGREB:
- ured Prijatelja Životinja, Jurišićeva 25
- Octopus piercing studio, Gundulićeva 37/1

ONLINE NARUDŽBE: inbox Azil Osijek-volonteri, ili This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.


to da je ova jesen uranila sa svom svojom tamnom magijom, umjesto one poletne i šarene dokazuje i ova fotografija, snimljena tijekom samo današnjih veterinarskih sesija. Mogli bismo komotno redefinirati naziv skloništa u Azil za ranjene i bolesne pse.
eto takva nam je ova jesen. 
A da se ne lažemo takva su nam i prethodna godišnja doba bila, jer spisak bolesnih podugačak je, a davanje terapija, vožje kod veterinara i bol pretvaraju se u konstantu.
Krsta ima dvije rane zadobivene prilikom tučnjave u dvorištu (koje su neizbježne uslijed ovakvih napučenosti azila...), Valentino ima poremećen rad gušterače uslijed sve siline sntibiotika kojima je bio terapiran nakon svih operacija kralježnice i repa. Iris još uvijek nije postavljena dijagnoza ali se sumnja na okoštavanje kralježnice.
Irena, Frodo, Mrki, Ranko, Dragana, Božena, Stevica, Rta, Albert, Milivoj, Rex, i 14 štenaca nisu stali u ovaj kolaž.
Pomozite da ih možemo liječiti, jer mi ih možemo voziti veterinarima, davati im terapije, ušuškavati ih i tješiti ali samo donacije mogu pokriti veterinarske troškove.

broja žiro računa (naše) udruge POBJEDE ; IBAN HR8823400091110405854 ( za uplate iz inozemstva - swift code: PBZGHR2X

)


Nakon evakuacije ljudi s poplavljenih područja istočne Posavine volonteri/ke, pojedinci/ke i udruge iz čitave Hrvatske pritekli su u pomoć kako bi pomogli u spašavanju životinja.
Od ponedjeljka, 19.5. ti ljudi samoorganizirani danonoćno izvlače životinje, skrbe o njima, pružaju im veterinarsku skrb, pokušavaju pronaći vlasnike, privremeno ih zbrinjavaju.
Od nadležnih institucija jedino se MUP naknadno uključio u akcije spašavanja na terenu i ulaganjem u adaptaciju privatne farme za prihvat pasa u Širokom polju. Za to privremeno sklonište još niti jedna državna institucija nije preuzela odgovornost- psi koji su tamo smješteni ovise isključivo o volonterima/kama koji su na izmaku snaga.
Ministarstvo poljoprivrede ni na koji način nije sudjelovalo u akcijama spašavanja i zbrinjavanja spašenih životinja- niti pružanjem logističke pomoći, niti djelovanjem na terenu.

 



 Obzirom na trenutačnu situaciju očekujemo od Ministarstva poljoprivrede i nadležnih tijela da preuzmu odgovornost za spašene životinje i to na način da:

- osiguraju smještaj, skrb i veterinarsku njegu za spašene životinje

 Broj spašenih životinja koje se nalaze po privatnim domovima ljudi iz cijele Hrvatske i u nekoliko privremenih prihvatnih centara daleko nadilazi kapacitete kojima raspolažu već    ionako prekapacitirana lokalna skloniša. Za prihvatni centar u Širokom polju čiju je adaptaciju omogućio MUP još uvijek nitko od nadležnih institucija ne preuzima odgovornost!
 Udruge i pojedinci spremni su ponuditi logističku pomoć, pomoć u hrani, lijekovima i ostalim donacijama koje su prikupljene, pomoć pri udomljavanju životinja koje se ne vrate vlasnicima.
 Od Ministarstva poljoprivrede očekujemo hitna konkretna rješenja za smještaj pasa i osiguravanje veterinarske skrbi.

- produže rok za cijepljenje i mikročipiranje životinja s ugroženih područja

Obzirom da je velik broj spašenih životinja smješten u privatne domove ljudi s područja čitave RH i potrebno je određeno vrijeme da informacija o odluci Ministarstva da će financirati cijepljenje/čipiranje pasa s ugroženih područja do njih dođe, rok do 30.svibnja koji je Ministarstvo dalo je prekratak za njenu realizaciju.

- u podatke o vlasništvu spašenih životinja čije će cijepljenje i mikročipiranje financirati Ministarstvo upisuju podatke državnih tijela koja će odgovarati za te životinje (ministarstvo, pogođene županije, općine ili sl.).

Neprihvatljiv je prijedlog Ministarstva poljoprivrede da se psi s ugroženih područja mikročipiraju na privremene udomitelje kod kojih su smješteni ili na udruge koje su sudjelovale u akcijama spašavanje i zbrinjavanja tih životinja. Nakon akcije spašavanja koju su pojedinci i udruge samostalno proveli Ministarstvo je dužno preuzeti odgovornost za spašene životinje!

 

- organiziraju/osnuju info centar/telefon za prikupljanje i formiranje baze podataka o spašenim životinjama.

Dužnost je nadležnih institucija osigurati svu potrebnu logistiku kako bi se što prije formirala baza podataka spašenih životinja i životinje se što prije vratile svojim vlasnicima ili udomljavale ukoliko ih nije moguće vratiti ili utvrditi vlasnike.
Udruge i pojedinci koji su sudjelovali u akcijama spašavanja dati će na raspolaganje sve informacije kojima raspolažu ali nemaju kapacitete sami osigurati svu potrebnu logistiku.

 

- hitno ažurira upisnik cijepljenja pasa protiv bjesnoće Lysacan

Velik je broj spašenih mikročipiranih pasa koje je nemoguće vratiti vlasnicima jer u Lysacan nisu uneseni podaci o vlasniku i nemoguće im je ući u trag.
Gotovo sve čipove takvih slučajeva zadužila je veterinarska stanica Županja.

Udruge i pojedinci svo ovo vrijeme ulagali su ogromne napore i odradili ogroman posao u spašavanju životinja iz ugroženih područja.
Dužnost je Ministarstva poljoprivrede drugih nadležnih institucija da preuzmu odgovornost i brigu za spašene životinje.
Udruga Pobjede i ostale udruge koje su bile uključene u spašavanje stoje na raspolaganju sa svim informacijama koje imamo i spremni smo se uključiti u akcije udomljavanja i oglašavanja spašenih životinja.


Nakon evakuacije ljudi s poplavljenih područja istočne Posavine, volonteri i volonterke iz čitave Hrvatske pritekli u pomoć kako bi spasili i zbrinuli životinje, a dosada nitko od državnih i javnih institucija nije preuzeo odgovornost za zbrinjavanje nekoliko stotina izvučenih pasa i mačaka.

Željeli bismo upoznati javnost sa trenutnom situacijom u poplavljenim
područjima istočne Posavine: 


Svakodnevno primamo dojave za sve veći broj neželjenih odraslih pasa, ali i malih beba koje su ostavljene u kanalima, poljima, lutaju ulicama, a nedovoljno je odgovornih ljudi koji ih žele udomiti i brinuti se o njima zauvijek.
Iz tog razloga jedina prevencija problema je kastracija! 


Kako bi izašli u susret ljudima koji si zahvat ne mogu priuštiti od 12. - 31.5 u ambulanti Fury (Sunčana ulica 22, Osijek) bit će akcija po nižim cijenama
(kujice 310 kn, mužjaci 200, mace 230, mačori 170 kn).
Životinje o kojima brinete možete naručiti u terminu:
pon - pet od 10-12, 17-20h na 031 204 747.
Odazovite se na akciju jer njome spašavate živote!


Zaista vas to zanima? Neću uopće pisati o tome, jer što će vam/nam junaci? Ne treba nam nitko tko će u naše ime plesati po podiju ego disco showa niti vrtit masne pare kukuljeći svoje apetite pod „glas naroda“. Trebamo mi svi postati odgovorniji, savjesniji i aktivniji pa će nam se više sviđat ova točkica na kojoj živimo. Ne mora to neko drugi za nas; šta smo mi glupi i nesposobni?


Svatko je za nešto stvoren. Ja recimo kad pričam, mene ljudi slušaju, šta ja znam - imam taj dar govora i to ljepilo pa se hoće primit ljudi na mene, i eto desilo se da je Zrinka imala pameti i volje pa smo mi poželjele da (sada naš) Azil u Nemetinu bude ljepše mjesto na planeti nego što je bio u trenu kada smo ga prvi put doživjele. I primilo se još ljudi, i kopalo se, gradilo, vozilo pse kod veta, ma joj da ne počinjem od „jeseni 2007.“, znate sve kolko smo radili. Pa je netko dao prvu donaciju, pa je netko povukao štelu pa smo dobili drveća za usaditi, pa je netko imao drveta pa je pravio kućice, pa je netko imao volje i prostora pa je primio bolesnog psa, pa je neko poželjeo da mu dođemo u školu pa smo tisuće učenika/ca do sada već educirali o empatiji prema svim živim bićima, pa je neko od te djece došao kući pa je pričao roditeljima, susjedima, prijateljima, pa je netko od njih došao i udomio, umjesto da kupi, psa. Jednom će neka od te djece i porasti pa će naše naslijeđe rasti dalje jer će i oni podučavati svoju djecu, pa njihova svoju i tako u nedogled dok jednog dana ne nestanu šinteraji.

Mnogi su shvatili da, ako već ne mogu udomiti psa, da mu mogu kumovati pa su naši psi mogli dobivati i ampulice i kvalitetniji život. Netko je poželio nositi našu majcu „lanac je za bicikl“, pa ih je to poželilo još pa će jednoga dana biti sramotno držati psa na lancu, pa će još k tomu i državna uprava za veterinarstvo staviti to kao prijedlog novoga zakona pa će to sabor izglasati pa će za 50 godina biti seljačina ne samo prezrena od ostatka ulice il sela nego i sankcionirana strogim kaznama.

Pa smo evo tu gdje su nam revni prognostičari govorili da nikada nećemo biti – preuzeli Azil, registrirali ga, pretvorili ga u najljepši u RH.

Sve se može kad se hoće.

Zar stvarno ne vjerujete u to?

Naravno da vjerujete jer inače ne biste radili sve to, niti za pare niti za ego nego za bolju budućnost svake pojedine životinje kojoj ste pomogli kao i za one u budućnosti kojima više nećete imati snage ni novaca pomoći ali će to činiti VAŠE NASLIJEĐE!

Šta, zar stvarno misli još itko, da se sve pukom srećom pokrenulo? Kao, šinteraj u BM je procvao preko noći zato jer je, šta, došao voditelj koji empatizira sa životinjama, za razliku od prethodnih? Ne, ljudi moji, doveli su ga jer smo svi skupa vršili pritisak da se počne zakon poštivati, da lokalna samoprava odabrana i financirana od nas, a ne od boga, počne provoditi volju svojih građana, a ne fino pranje love. Gle čuda, počeli su poštivati pravilnik o skloništima kao da je to svjetsko čudo kojem se teško približiti (pogotovo s tolko para iz gradskog budžeta i to sve s 50ak pasa u skloništu), pa im se sad treba klanjat do poda kao da su oni to sami (zbog velike ljubavi prema psima otvorili oči) poželjeli učiniti. O, ne – mi svi skupa poželjeli smo da to učine. I dalje za svakog sirotog psa koji napusti sklonište, a o kojem dalje skrbe članice udruga koje pucaju po šavovima želeći pružiti im priliku, pa kemijaju kojekakve smještaje plaćene i one dobrohotne, oni ga vode kao udomljenog? O, ne opet građani dodatno financiraju sve ono što je sustav iznevjerio.

Dabogda svi šinteraji krenuli stopama ovog u BM; pa doveli bolje voditelje, pa konačno liječili pse u njima, dabogda se oko tih „skloništa“ počeli skupljati volonteri pa surađivali međusobno, ali ne tako da volonteri i udruge „vade“ pse iz skloništa jer im tamo ističu rokovi, nego evoluiralo dabogda cijelo društvo pa tako i oni koji odlučuju u ime svih da stvari mogu izgledati bolje. Ne tako da neki u tom „partnerstvu“ zarađuju milijune i grade si vile dok drugi mole za donacije i privremeni smještaj.

Jasno vam je, jel da? Neće se to desit isključivo božjom voljom…

Ne želim da Osječanke i Osječani zahvaljuju što su se konačno počeli poštivati pravilnici i zakoni, nego da (jer ako mi plaćamo milijune za zbrinjavanje napuštenih pasa onda je to naše sklonište) nam se polažu računi, i da mijenjanjem zakona i pritiskom na institucije koje ga mogu mijenjati osiguramo tim psima sve što mi mislimo da zaslužuju.

Mi smo u prva četiri mjeseca ove godine potrošili 87.998,30kn vaših novaca (hvala svima koji ste omogućili da to možemo) samo na veterinarske troškove. A probajte sada zamisliti da imamo mogućnosti otvoriti vet. ambulantu unutar Azila i imati svoje veterinare, i još da nam Grad to financira, probajte zamisliti što bismo sve mogli još činiti. I sad probajte zamisliti da riječ „godišnji profit“ nema nikakve dodirne točke niti s jednim izvješćem niti jednog skloništa u RH. Probajte zamisliti da sva skloništa vode udruge građana, da niti u jednom nema ubijanja, i da se sav novac troši isključivo na brigu o psima. Da se taj „profit“ troši na edukaciju sugrađana, na besplatne kastracije, na izgradnju parkova za pse, na besplatna čipiranja itd itd… Al,da..onda nitko ne bi zarađivao više na tim psima a to je u lijepoj našoj čisti grijeh.

Ajde probajte zamisliti da ste sigurni da pas neće biti ubijen „da se ne pati“ samo zato što je invalid? Da ste sigurni da će kraj toga psa biti netko tko će u njemu vidjeti osobu a ne imovinu? Zar to nije ono o čemu sanjate kada ugasite tv, lampu, laptop i bude mrak u vašoj sobi? Zar ne dijelite statuse, slike, uplaćujete, volontirate da bi se jednoga dana upravo to desilo?

Zar vam nije drago što mene ne motivira novac da vam ovo pišem? Niti bilo koju udrugu kojoj pomažete ili ste član/ica?

Zar bi bilo vjerodostojno žicati vas empatiju dok sama brojim godišnji prihod svoje firme koja, (gle novonastale profitabilne grane našeg gospodarstva) ima milijunske ugovore s vašim gradovima?

I još da vam se prodajem kao junakinja? Pa da raste moj ego, moja firma…

 

Vjerujem ja u građanski duh, u neposluh, u to da se sve može što se hoće, u to da se dobra energija zbraja sama po sebi i radi velike, i čiste stvari. Vjerujem da će sutra biti dovoljno sunca da se svi psi u našemu Azilu stignu barem malo osunčati. Vjerujem u to da će za vikend biti puno šetača pa će se svi azilski psi prošetati. Vjerujem da će Stevu i Brendu netko udomiti premda su invalidi. Vjerujem da će 2013. zbrojiti mnoge nove volontere. Vjerujem da netko neće umrijeti sam i napušten uz cestu ne zato što će Grad platiti nekoga da ga „pokupi“ nego zato što će taj netko, tko se zaustavi uz cestu, imati srce.

Vjerujem da će jednoga dana budućnost nas gledati kao revolucionare, a ne kao one koji su okretali glavu ili išli linijom lakšeg otpora. Vjerujem da će mnoštvo životinja koje nećemo stići niti upoznati jednoga dana imati svoja prava zahvaljujući nama, i da šinteraji više neće postojati.

Vjerujem da ćemo No Kill Hrvatsku doživjeti

!


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.