On je čovječja ribica! 

On je Fredi  Star oko 8 mjeseci 
i nevjerojatno dobar pas, kao da smo ga mi odgajale 

Ono, kad smo ga prvi put pošetale na povodcu bile smo šokirane, kao da je rastao s tobom,
miran, drag, dobar i šeće kao da vam je to 1001 zajednička šetnja
a nije
neg je prva 

Mislim da vam ne moram ni napisati kak je super i sa drugim kerovcima 
Ko i sa ljudima, nježan i dobar
i užitak je družiti se s njim!

I onaj trenutak kad ti prilazi onako nježno, krene upoznavati njuškicom (koja je slatka ko pekmez od jagoda!  )
pa ja budem u totalnom transu,
nećete ni vi proć ništa bolje 

Hanna Klein mu je kuma, čak ima i potencijalne udomitelje! 

Bude li sve išlo po planu prije ćete ga vidjeti po gradu neg po azilu 

 


Ovo je najnesretnije štene nakon Timotija ikad!

Čovječe, ne znam ni otkud da krenem ni kako da dobro objasnim sve što se njemu izdogađalo 
u životu.
Mislim ne znam šta se točno desilo ali znam da je imao 
jaku fizičku traumu (udarac nogom, auta?) 
koja mu je tijekom traume pomaknula zdjelicu što je vjvtno uzrokovalo pucanje trbušne maramice uslijed čega je nastao bruh
odnosno crijeva su se spustila van,
osim toga vjvtno je stradao i kuk i kako se trenutno misli
morat će mu se rezati glava femura odnosno operirati mu i to.

A on ima samo DVA I POL mjeseca! 

On se zove Pončo 
I najslađi je mali bolesnik na planeti!

Toliko je dobar, miran, jadan on skroz kuži kak se ne smije puno micati, toooliko je dobar da te duša stisne,
ono da bar radi neke nepodopštine ko štenci inače, jel 
Ono, da ti bar može ić na živce jednu sekundu, dvije,
pa da nemaš potrebu stalno ga žaliti
i suosjećati, da se moš bar na sekund maknit od toga 
da ti srce stalno ne treperi zbog njega,
jel me kužite?
Al ne, on je taki mali, savršeni, tolko dobar, miran,
tako sav jadan 

U petak mu je zakazana već prva operacija. Vraćanja bruha.
Kod beba, odnosno ovako malog čeljadeta
naravno da je riskantno
i zato već sad pliz
stisnite šake, fige, srca na molitvu, oči na vibranje,
šta god mislite da će pomoći Ponču!

Pliz!

A do onda ajd se zaletite malo do azila, malo se družiti s njim,
tješiti ga, pričati mu i maziti ga! 
Sjednete na klupu vani, mi vam skuvamo kavu i vi se družite sa najslađim štenetom na svijetu!
S onim koji lijepu riječ i dodir koji nosi mir
još uvijek ne pozna dovoljno.

Pliz?


U tri dana je svladao pozu za slikanje! 
(to vam je u Azilu tražena vještina!  )

Marvin je mali al je veliki odnosno nemaš ga šta vidit al nije beba
već dvogodišnjak (2018.) koji itekako zna kako se
koketira s ljudima 

Pa te male nožice pa kad se popentra onak po tebi ne bil ižicao gricu
il bar pusu...pa ja se eo opatosim do kraja,
dođe mi ga da u džep stavim i odnesem kući 

Jako dobar mladić je Marvin, odma da vam kažem! 
Slegičio se sa svim ostalim kerovcima, s nama pije kavu,
u šetnjama obara s nogu,
već ga vidim ko nekog zakletog kaučara koji nikad ne limitira 
svoje dnevne izljeve ljubavi 

Ruku na srce - šteta da živi u Azilu!

nema ni kumu pa ukoliko želite povezati se s njim
i smiješiti se svaki put kad ga objavim, veselit se kad ga udomimo,
i mislit na njega ko na svog - javite nam se u inbox 



Držali su ga u garaži. Izgladnjivali i tukli. (kad kreneš rukom prema njemu stišće oči i diže usnu, valjd mu je više dosta svega)
Kažu: jednog dana prestali su ga voljeti.

Pa nisu znali kako da ga se riješe pa se obitelj posvađala između sebe oko načina "rješavanja" Rexa iz kuće,
sva sreća pa je jedno od njih bilo normalno pa je pozvala nas. 
Dalje ih ne treba ni spominjati, svakakve službe tamo bi imale posla,
prevrnule smo nebo i zemlju da napravimo mjesto za njega, oslobodimo box jer nam je trebao stići agresivni veliki devetogodišnjak.

Mi mu dale ime Med Mex (htjele smo da se rimuje sa Rex pa da odmah skuži da je to on a da ipak dobije novo ime jer dobiva nov život)
a stigao nam beskrajno oronuo tip
kojeg još uvijek (a tjedan dana je kod nas) nismo vidjele ni na tren
da je sretan, da mu nešto okupira pažnju,
da se zainteresira na tren barem..
Zombi. 
To mu je gamad učinila. Da je zombi.

Odmah, isti dan vodile smo ga na operaciju tumora, ogromnog tumora (veličine muške šake) analnih žlijezdi koji je svaki put kad siroče obavi veliku nuždu krvario i bolio. Ne mogu ni zamisliti tu bol. 
Bolan, nevjerojatno pothranjen i zatvoren u garažu, ostavljen da umre.
I svi se nadaju da ćeš što prije to obavit
da ne moraju "prljati" ruke tobom...

Uf, tu sam morala napraviti pauzu pišući ovo jer mi frustracija nahrupi na oči i usta, postidim se sebe koliko gnjeva imam u sebi
i koliko nemoći.

Ono što mogu jest pružiti azil nekome kao što je on. Med Mex. 
I dalje ostaje frustracija ali i nada
da će sunce doći i do najsmrznutijih dijelova njega,
da ćemo probuditi dijete i kera u njemu.

Trebamo i vas da nam pomognete, obzirom da je Med Mex živi kostur (doslovno) hranimo ga 4 puta na dan i to pomalo i na imunoboosterima je,
ako možete i želite kupiti nam dehidriranu hranu koju jedu naši najbolesniji trenutno, uključujući i Mexa javite nam se u inbox napisati ćemo vam koja je to (bojim se da proizvođač nije zaslužio reklamu  ), trebaju nam recovery konzerve jer ih miješamo sa dehidriranom da bi jeo (moramo ga moljakati za svaki obrok) i trebaju nam VMP (minerali i vitamini za pse, u kakvom god obliku al najbolji je baš VMP)
pa nam pliz pomozite.
Znam da mnogi ljudi brije da smo veliki i da nama ne treba pomoć ko ostalima al baš zato što smo veliki radimo i velike stvari i itekako nam treba pomoć i podrška da možemo sve ovo!

Svaki dan ja vas upoznam sa novim psom, u prosjeku ih 40ak mjesečno dođe k nama i našu skrb i sami znate u kakvom stanju sve dolaze,
dok drugi odbijaju pse sa slomljenim kralježnicama,
eutanaziraju zbog "neizlječivih" bolesti,
agresivnosti i sl. mi baš s takvima najviše radimo
jer takvi najviše trebaju pomoć!

Pomozite nam da radimo ono u čemu smo najbolji!


Al te uši...    

Naaajljepše na svijetu!  Jelda?
A dama na kojima rastu zove se Axa! 
Zapamtite to odma
jer ćete možda izgovarati to ime više nego išta drugo u svom životu 

Uši će još rasti!  (joj sam da znate kak je slatka kad joj padnu onak   jer su još bebe, uši bebe  )
Rasti će ona cijela jer sada ima tek 4 mjeseca i puno još mora papati
jer je plan da izraste u crnu pantericu, prekrasnu crnu vitku ljepoticu! 

U Azil je došla sa bratom svojim, Urošem koji joj je najdraže društvo na svijetu, al brzo se opustila u društvu drugih pasa,
ko i svi klinci samo bi se igrala! Polako se uči i na šetnje
i premda je malkoc plaha mislim da bi uz pravi pristup vrlo brzo postala opuštena. 
Znam da će biti extra odana, jednostavno prepoznam takve kad ih vidim 

I mislim da će vam jednog dana biti extra drago što ste dozvolili da vas nagovorim da ju dođete upoznati 

 


Mislim...ajd..ajd ko bi odolio 
ovakvom pogledu naslonjenom na ovaj brutalno sladak nosić? 

Sve je slatko na njoj i u njoj, samo ništa nije slatko oko nje,
priča je loša. Baš loša.

Ona se zove Mala (znam, znaaam  ), ima četiri i pol godine 
i...ne znam otkud da krenem, od toga da joj je skrbnica završila u domu (eto zašto nikada ne udomljavamo štence odnosno mlade pse starijim ljudima, i znam, naravno da znam da se svašta može desiti i mladim ljudima ali statistički...ti psi osuđeni su unaprijed na to da će jednoga dana opet biti siročad, ko Mala)
i to nije najgori dio (premda maloj vjerojatno jest. ona je ostavljena)
najgore je to što je Mala invalid.
Kako smo čuli - Mala je prije nekog vremena skačući sa kauča ozlijedila kralježnicu. Nije dijagnosticirano bogznašto, više se generaliziralo oko njenog liječenja pa je tako i dobila dijagnozu "ozlijeđena kralježnica" 
pa ćemo mi sada napraviti CT odnosno mijelografiju kako bismo pokušali uvrditi točan razlog njene trenutne invalidnosti koja je zapravo polupokretnost zadnjih nogu.
Može Mala sama kontrolirati nuždu, može se premjestiti, nije oduzeta samo više ne može trčati.
Ima ona i neka svoja mala kolišca koja joj ih je obezbijedila bivša skrbnica 
no koliko su funkcionalna i uostalom potrebna znati ćemo nakon svih pregleda koje planiramo.
A do onda dok ne dobijemo termin i ne otputujemo s Malom za Zg
možete doći do Azila i skratit joj malo vrijeme,
krilo OBOŽAVA! Obožavala je i igru kolko smo čule
a i voli papati pa nemojte doć praznih džepova 
(samo ne ni punih jer je Mala jako malecna, u tih petšest njenih kila ne stane mnogo grica  )

Ovim putem tražimo i kume, one koji će imati spešl bonds sa ovim preslatkim okicama i nosićem  (i skakat od sreće kad napravi prve prave korake!!) samo nam se javite u inbox, Mala već čeka da se dopisuje s vama 

a kada budemo saznali troškove planiranih pretraga (jer te pretrage znače propisno liječenje odnosno mogućnost da Mala jednog dana ponovno stane na svoje noge!  vrlo smo optimistični i mi i naša doktorica  )
onda ću vas zamoliti da nam i s tim pomognete
a do onda se vidimo u Azilu 

 


Majku ti dragu kak je sladak!!!! 
Pa jelda?   

Ti mali, crni, pa još kovrčavi...već mi tu dosta, gubim tlo pod nogama,
igraju mi šareni leptiri oko glave (i u stomaku  )
al kad me još ovak pogleda...
i izbelji! 
Pa da ga umotam u šareni papir i nosim kuć ko bombonu! 

A znate još i kak se zove? 
Pule! 
Pa kud je sladak sav još ima i slatko ime 

On je jedno od djece majke Arete  Star oko dva i pol mjeseca,
biti će srednjeg rasta
i znate šta?
Bit će naaajbolji pas na svijetu! 

 


Njega smo ukrali!
Et, priznam pred cijelim svijetom i briga me.

Da ne bih zazvučala politički nekorektno pa da ne bi netko generalizirao moje riječi biti ću diskretna pa reći samo ovo - da smo ga ukrale iz obitelji koja nije pojma imala šta bi sa svojom djecom a ne psom.
Djeca će, bojim se, izrast u svoje roditelje (dajbože ne al šanse kažu...)
tu nismo mogli puno al Finča smo mogle spasit.
Naravno, kao i uvijek - prvo smo probale razgovorom,
uvjeravanjem kako ta dva šteneta (koja su "nabavili djeci") ne mogu živjeti u takvim uvjetima,
kako neće imati za cijepljenje, kastraciju, eventualne vet.troškove pa naposlijetku ni hranu..
I nije išlo, s nekim ljudima, koliko god bile pažljive, rječite i pristupale pokušavajuć ostavit sve predrasude pred vratima tog razgovora - ne uspijete ništa. 
Probali smo i legalnim putem odnosno alarmirajući inspekciju međutim...
da se nešto desilo ja ne bih Finčov život sada pričala ovako 
I tako je beba Finč (sa sekom Ljupkom) stigao u naš Azil.
Veeelikih očiju i velikih očekivanja od velikog svijeta 

Ljupka se udomila u roku od odma, Finču će za mjesec dana biti godina dana kako se rodio (rujan 2019.) a u Azil je stigao pred sam Božić.
Do dana današnjeg božićno čudo za njega još se nije dogodilo.
Još je u Azilu.
Od tog Božića lani Finč je narastao, ne baš sasvim odrastao
jer ima tog djetinjstva u njemu koje još uvijek čeka da se iživi,
da bude lijepo
prije nego ga napusti..

I premda razigran, šta god se događalo, kakva god igra sa drugim kerovcima bila na repertoaru (jako je dobar sa svim drugima  )
uvijek, al uvijek, ak kročite međ njih,
svi se nešt razbježe, otrče, prepoznaju trenutak i iskoriste ga
al on uvijek ostane.
Uvijek blizu.
Uvijek tu.

Ta dječačka radost kojom obožava loptice donositi (obožava!)
toliko je zdrava za dušu da bih mogla s njim danima tak, samo što nikad nemam vremena...
Pa onda mislim kako Finč zaslužuje puno više i puno bolje od ovoga što mi ovdje (ne)pružamo.
Ono po čemu je još specifičan i što nas zna nasmijati do suza jest to što tolko voli jesti da ako ga pustiš da jede kolko oće (a nema kraja  ) zna izgledat ko trudnica 
Tako da pamti dane gladi, sigurno, ali prednost je to što je toliko fokusiran na hranu da bi se s njim moglo baš oko svega ispregovarati sa šakom grica u ruci 

Finč je dobar, stvarno dobar momak
i zaslužuje bolje od svega ovoga do sad.
zaslužuje Božić onakvim kakvim ga u slikovnicama crtaju
djetetu u njemu tolko smo dužni...


E baš je takav ko što izgleda! 
Jedna veeeelika beba 

Bigi 
Petarda na dugim nogama, pas koji bi zaigrao valjd i pol groblja,
takva koncentracija veselja da to dugo nisam vidjela
(a da pritom nema ama baš nimalo nimalo svadljivosti u sebi  ).
Mlad je, to je  Rodio se samim krajem 2019. i odonda
et, završio u Azilu i s kim god da se sreo u Azilu dosad
sa svima završio - u igri 
Al to stvarno, ne pretjerujem nimalo kad kažem da stvarno dugo nisam vidjela psa s kojim se tolko svi psi igraju 
A on je onak krakat pa te noge lete posvuda 

Jedino što mu je važnije od igre je - (ma ne biste nikad pogodili  ) HRANA   o daaa, jako je podmitljiv i jako bistar tako da kontam da bi se jako fino moglo radit s njim 
panterastog je stasa (što ja jako volim  ) pa mogu reć da je baš zgodan
a uostalom najbolje se uživo upoznavat
pa dođite, ne čekajte 
Al ako imate i nekih pitanja o Bigiju jer vas zanima zbog mogućnosti udomljenja tu smo za vas i u inboxu, samo pišite,
bit će nam čast čitati 

 


neke oči jednostavno jače sjaje...

I nije do toga šta (ili ko) se ogleda u njima (nikad nije!) nego do onog što živi
iza tog oka. 
U džepiću mozga u kojem leži (i sanja ) duša 

A Katjina duša sanja u duginim bojama 
Vidim to, čoeče, pospe me tim prahom vilinskim, svaki put kad zine 
u osmijeh
a stalno se smiješi 

Pa ja taka, ko pijana, mogla bi je onda gledat satima taku od radosti i čistoće davanja. Takvu sačuvanu od loših misli i zamjeranja. 
Taj repić zbog kojeg mi izgleda ko skakutavo jare a ne pas  
Te zaljubljene oči 
koje me postide vlastite vrste
pa poželim bit bolja. 
To malo djetinje stvorenjce (pa mlada i mala! 2019. godište i nema 10kg u njoj!) za koje znam (ma znam, pa vidim ju! Imam i ja oči iza kojih postoji jedan džepić...  )
da će jednom biti najvjernije biće nekom. Radost, igra i vjernost.
I ništa manje, da znate, ne tražim za nju 
Nisu oni tu samo da daju!

 


Ovako izgleda pas nakon 10 godina "svoga doma".
Moram li dodati - na lancu?

I ništa još ni ne vidite, pokazati ću vam u komentarima da ga vidite cijelog kako izgleda - teška upala kože 
(uzeli smo uzorke i poslali na analizu),
zubi...katastrofa,
oči toliko upaljene da...nemam texta,
jedva se kreće,
i ono najgore, ono najusranije od svega
jest to da on tuguje što je u Azilu
tuguje za njima...

Zove se Bucko. Izgleda kao da ima 20 a ne deset godina,
jako je jadan sav odakle god da ga pogledaš,
miran ko bubica
i strašno tužan.
Ko Pale sam na svijetu 

A ja vas molim, nekog od vas, tko bi htio, tko bi uz našu pomoć (nećemo vas nikada ostaviti) htio Bucku uljepšati ostatak života,
nekoga tko bi ga sjetio radosti,
nekoga tko bi vidio u njemu sve propuštene prilike
ali i nadu
nekoga ko bi gledao srcem.
Da nam se javiš, predugo je Bucko čekao na život
vrijeme je da mu se život konačno i dogodi!

Nikica ima dobrih vijesti, oćete ih čuti? 

Eto ne znam šta je točno pomoglo; brza intervencija, lijekovi
il privremenac i danonoćna pažnja sva na njemu 
ko na zadnjem kerovcu na svijetu
ali pali 
Pluća su okej, nema više tekućine u njima, srce je uvećano i još uvijek se ne zna dal je od šoka nesreće ili je i otprije imao problem, 
jetra je bila toliko loše da su parametri bili nemjerljivi,
jučer super! 
I dalje strogo mirovanje pa prvom prilikom ide na operaciju sastavljanja zdjelice (koja se baš jako pomakla prilikom udarca) al za sada je okej, normalno piški, kaki, papa, ljuti se 
I dalje nam trebaju konzerve hepatic hrane pa ko može, znate gdje smo,
veterinarski troškovi za sada su pokriveni
a kada budemo znali kada ide na operaciju i koliko će nam trebati za nju
javimo sve
a do tada budite hepi jer smo svi skupa
još jednog psa vratili u život! 

 

Pogledaj ga blesastog, raspoloženog, divnog! 
Uvijek, al uvijek dobro raspoložen
za štagod nudiš! 

Sto na sat, Lewis Hamilton mu idol (i to ne samo što vozi formulu najbrže na svijetu neg i jer je vegan  )
ima njegov poster u kućici 

Kako je za takve dobroćudne i vječito raspoložene specifično to 
da imaju ogromno srce - Manolo nije nikakav izuzetak 
Štoviše, veseljak kakav je, sa svima bi se uvijek smijao, trčao, radovao...
Samo jednom se živi i Carpe diem (to mu piše na kućici  )

Još je mlad (rođen 2019. dok su cvale prve ljubičice) pa otud i tolika ljubav prema životu, svijetu, svima i svakom! Najviše, naravski, ljubi ljude pa zatim kujice i onda sve redom,
stvarno nikad ga nisam vidjela konfliktnog, premda je malecan pas,
to il imaš il nemaš
a kod Manola (premda mu ime nosi jug i mentalitet sunca i mora) 
on se nikad ne popička, odnosno bar nikad prvi ne započne 

U očima sunce, u grudima ogromno srce,
smiješak koji od svakog dana iscima radost,
to vam je Manolo 

Poželite li obradovat svoj život ovakvom energijom znate di smo, znate di Manolo trenutno živi pa dođite! Također sve što vas zanima o Manolu možete pitati i u našem inboxu, rado ćemo vam odgovoriti 
A ako nemate uvjete da mu pružite dom
a dojmio vas se baš
postanite mu kum/a jako biste ga razveselili 
Samo se javite u inbox i sve se dogovorimo 

 

Za nju će vam svi reći da je savršena.

I ne, nije ovo zaljubljeno pretjerivanje, uđite u Azil i pitajte sve redom, zaustavite ih u onome što rade i kad kažeš: JOZICA
svi će odmah, refleksno, reći: SAVRŠENA.

Taman izašla iz puberteta (oh, nebesa, kolko god štenci slatki bili...  ),
(rodila se krajem 2018.), taman skužila kak stvari funkcioniraju
i taman zna napravit kak da joj bude dobro 
Mislim pogle ti ta dva oka,
pa to kad te prišarafi
nemoš se sjetit ni kak se zoveš 

Divna, to je isto riječ koju najčešće čujem da ju se veže uz ime Jozice (jelda kak ima slatko ime?   ), umiljata, dobra,
sve to ja bih joj upisala u osobnu
čist da oni koji budu imali tu privilegiju pa ovu malecnu curicu
učine svojom
zauvijek znaju kakvu sreću su imali 

Malena je rastom, dušom najveća na svijetu,
nema kumu (što je šteta pa ako ju želite obradovati javite nam se u inbox  )
i svoje ljude, kad ih bude imala (jel shvaćate polako da ste to vi?  )
voljet će najviše na svijetu! Onak nježno, dobro i zahvalno. 
SAVRŠENO!

Ono - kad ti dadnu ime Frajla, 
a ti više ono....mila Mica  

Mislim frajla je jedino po onome šta je uradila od naših srca,
pomela ih sve ko najveća očijukašica
a znate šta?
Čak i nije, Frajla je jako jako stidljiva cura 

Znate kad radite nešt sasvim pedestpeto i zamišljeno odlutate iz vremena i prostora i onda vas iznenadi nešto vlažno s leđa, onak sramežljivo al dovoljno znatiželjno da se odvaži na tak šta? 
E tak smo se i s njom upoznavali 
Na prvu nas nije htjela ni vidit (šta ja znam, možda smo podsjećale na one koji su ju ostavili uz cestu di se najsporije vozi 90) i mi nismo htjele forsat
al onda, mic po mic
i osjetiš vlažnu njuškicu
ispočetka uvijek od iza a onda sve bliže i bliže i stigla i do obraza 
Pa se danas i smiješi, onak stidljivkavo još uvijek
al razvući ćemo mi taj osmijeh iznad cijelog azila, nebojte se 

Frajla se rodila 2019. bila je već zima pa je pokoja pahulja ostala zabilježena na prsima i tijelu malog šteneta,
ostala da posjeća, ne na djetinjstvo koje nikad nije bilo sretno
neg na obećanje dano od vjetra te zimske noći - da će jednog dana biti sve okej. 
I takva malecna (nema u njoj 10ak kila) a vjetar ju voli, mi ju volimo, još samo i vi da shvatite
koliko ju je lako voljet
voljeli bi je GARANTIRAM! 

Ako je vaša ljubav tu, na dohvat joj ruke de javite nam se u inbox il dođite do Azila, ne gubimo vrijeme 
A ukoliko padate na ovakve sramežljivice koje ljube najslađe na svijetu al već imate jednu kod kuće,
ova bi voljela da ste bar kume  Samo nam se javite u inbox 

a ja ću dodati u komentare još koju fotku ove azilske prinčese 


Copyright © 2014 Udruga Pobjede - zaštita i promicanje prava životinja. All Rights Reserved. Hosted by AVALON.